Požega, (IKA) – Na Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika, 11. travnja požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je požeški zatvor. U pratnji ravnateljice Ranke Frakaš i suradnika te dušobrižnika Slavka Starčevića biskup je u dvorištu kaznionice ispred spomenika ženama koje su bile ideološki proganjane, osuđivane i tamnovale u požeškom zatvoru u doba komunističke vlasti položio cvijeće i zapalio svijeće. Potom je uslijedilo misno slavlje u zatvorskoj dvorani na kojem su sudjelovali zatvorenici muškog i ženskog odjela. Pozdravivši sve nazočne, biskup je protumačio što je Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji i istaknuo kako je žrtva nedužno osuđivanih i ubijanih ljudi u vrijeme totalitarnih sustava 20. stoljeća ugrađena u naše dostojanstvo te ih s poštovanjem i zahvalnošću trebamo pamtiti u čistoći srca, oslobođena diktata zla. Podsjetio je zatvorenike koliko je važno da oni sami ne budu žrtve zla koje su učinili, nego da s Bogom traže put nutarnjeg čišćenja i slobode te da rastu u duhovnoj vertikali poput jablanova na zatvorskom imanju. Pozvao ih je da se uzdignu Bogu po svojim otvorenim srcima i raskajanoj savjesti.
U homiliji biskup je – tumačeći čitanje iz Jeremijine Knjige – ustvrdio kako je ono svojevrsna prorokova autobiografska ispovijest u kojoj on ne bilježi datume iz svoga života, nego prenosi nutarnje stanje svoga bića koje je s jedne strane teško pritisnuto zlom i prijetnjom ubojstvom što mu ga drugi nanose, ali i silnim povjerenjem u Boga kojemu povjerava svoju sudbinu. Potaknuo je prisutne da poput Jeremije sjednu za stol i stave sebe pred ogledalo svoga srca i savjesti te iz nutarnjeg stanja svoga bića pribilježe tko su. Pripomenuo im je da provjere koje mjesto u toj biografiji srca i savjesti ima Bog kao sastavnica njihova duhovnog identiteta, jer po odnosu prema njemu i u najtežim situacijama crpe snagu i žive dostojanstvo. Dodao je da ukoliko prekinu povezanost s Bogom, njihova biografija postaje skup otužnih datuma kojima nedostaje dimenzija ljudskosti provrele iz odnosa s onostranošću. Ustvrdio je kako je Bog bitna sastavnica našega nutarnjeg identiteta i da bez nje čovjek ostaje nepoznanica samome sebi.
Polazeći od evanđeoskog izvještaja u kojem Židovi odbijaju prihvatiti Isusovo tumačenje svoga božansko-ljudskog identiteta koji proizlazi iz njegova jedinstva s Ocem, biskup je istaknuo kako je to dovelo do Isusova progona, osude i ubojstva. Podsjetio je na brojne vjernike, domoljube i druge ljude kojima komunističke vlasti nisu dopuštale da budu ono što jesu, nego su ih prisiljavale na prihvaćanje njihove ideologije ili su ih u suprotnome progonile, zatvarale i ubijale. Potaknuo je nazočne da ne dopuste bilo kome da im zbog bilo kojih razloga nameće neke svoje ljudske okvire, oduzima slobodu savjesti i duhovnog identiteta koji im je dao Bog. Još im je dodao da nastoje svakodnevno njegovati svoj duhovni identitet i budu bića dobrote, plemenitosti i ljubavi, te ostvaruju život dostojanstva i smisla u velikim Božjim dimenzijama. Rekao je kako nas upravo Veliki tjedan, napose Uskrs želi podsjetiti na veličinu ljudskog bića koja se ostvaruje u odnosu s Bogom.
Pri kraju misnog slavlja jedna zatvorenica pozdravila je biskupa uime svih zatvorenika, iskazavši mu zahvalnost za pohod i poticajne riječi u homiliji te mu uručila ručni rad koji su sami izradili. Ravnateljica Ranka Farkaš, zahvaljujući biskupu za posjet, kazala je da pažnja koju im svjedoči i riječ koju upućuje, napose prigodom Uskrsa, pomaže zatvorenicima i djelatnicima da lakše nose svakodnevne terete. Potom je biskup zahvalio ravnateljici i njezinim suradnicima za ono što čine ljudima koji su im povjereni, zatvorenicima za suradnju s pretpostavljenima, dušobrižniku Starčeviću za njegovo duhovno služenje a zboru iz župe Buk za pjevanje kojim su obogatili euharistijsko slavlje.