Karlovac, (IKA) – U organizaciji karlovačkoga franjevačkog samostana i župe Presvetog Trojstva, na petu korizmenu nedjelju, 6. travnja s početkom u 15 sati, okupilo se mnoštvo vjernika koji su ulicama grada Karlovca molili križni put. Križni put predvodio je pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, uz karlovačkog dekana fra Franju Tomaševića i mons. Vražića. Križni put započeo je na Trgu bana Jelačića, ispred Kužnog pila, do čije je prve postaje drveni križ nosio biskup Šaško. Između postaja, vjernici su se međusobno izmjenjivali pri nošenju križa, dok su djeca i mladi čitali postaje.
“Mi kao kršćani učimo hodati s Kristom, onom strpljivošću kojom je Bog nas učio hodati u trpljenju ali i u proslavi. Ovdje hodajući gradom povezujemo prošlost, sadašnjost i budućnost, puno je toga još čega se spominjemo, u našem srcu, povezujući ljude koji su prošli zemaljskim životom nekada u patnji, nekada u radosti. Spominjemo se njih, ne samo da njih ne zaboravimo, nego da učimo otajstvo života, svjedočimo da je i naš život kršćana obilježen znakom križa, ali ne samo znakom patnje neko znakom ljubavi, to je ovdje što nas povezuje, što nas je okupilo ovdje. Ovdje su različiti životni putovi, različiti pozivi i različitedobi u toj ljepoti crkve, u zajedništvu Božje prisutnosti u ovom korizmenom vremenu, približavajući se svetom trodnevlju učimo svom vlastitom životu nositi križ, svjedočiti ga upravo tako da budemo blizu jedan drugima”, istaknuo je mons. Šaško u nagovoru, a izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Molitveni hod činile su postaje Križnoga puta na mjestima u jezgri, već četiri stotine staroga grada Karlovca, gdje su nekada stajale crkve, kapelice i krajputaši, sakralna mjesta, stratišta te mjesta gdje su mnogi nevini bili streljani ili pogubljeni. Danas su na tim mjestima ostali samo ostaci crkvenih ruševina.
No to ne znači, da su u srcima Karlovčana i ostala zaboravljena. Tako je veliko mnoštvo okupljenih vjernika, čije je prisustvo međusobno povezalo 14 postaja kroz stare ulice Karlovca, na svakoj molitvenoj postaji zapalilo svijeću prisjećajući se pritom prošlih turobnih vremena svojega grada, ali ne zaboravljajući da je Crkva prije svega živa zajednica svih vjernika.

Povratkom na početnu postaju odnosno crkvu Presvetog Trojstva, pobožnost puta završila zajedničkim euharistijskim slavljem.