Zagreb, (IKA) – Popriličan je broj godina prošao od prvih Otvorenih vratiju Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa u Zagrebu gdje se poput jedne velike obitelji okupe roditelji, braća i sestre, rodbina i prijatelji bogoslova te jedan dan provedu u zajedništvu sa svojim sinovima bogoslovima i njihovim odgojiteljima. Takav se susret održao i ove godine, 29. ožujka. Na susretu se okupilo oko 400 osoba. Program je zamišljen u tri dijela: u dvorani Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa Vijenac održana je svečana akademije, potom je slavljena euharistija u katedrali te bio zajednički ručak.
Svečana akademija sastojala se od dva glavna dijela, u prvome je mons. dr. Tomislav Ivančić održao predavanje na temu “Obitelj pred darom svetoga zvanja upućenog njihovu sinu”, a u drugome su bogoslovi održali predstavu “Niti čujem, niti vidim” pod vodstvom njihova prefekta dr. Ivana Dodleka. Za glazbeni dio akademije pobrinuo se Oktet zagrebačkih bogoslova i bogoslovski tamburaški sastav koji su na početku odsvirali poznatu Dobro mi došel prijatel, a pjevao bogoslov Kristijan Tušek, potom je oktet otpjevao Marovićevu skladbu “Tebe tražim” i pri samome kraju tamburaši i oktet izveli su Zaječev “U boj”, a za sam kraj tamburaši su izveli instrumental Merrie Melodies Theme. Tamburaškim sastavom dirigirao je prof. Josip Škvorc.
U pozdravnoj riječi rektor Anđelko Košćak, prema Isusovu upitu “Tko je majka moja, tko li braća moja?” (Mt 12,48) koji je ujedno i geslo ovogodišnjih Otvorenih vratiju, istaknuo je kako su roditelji bogoslova od samoga Krista pozvani da sve više prepoznaju svoju ulogu i mjesto u životu svoga sina kandidata za svećeničko zvanje. A to je da osim onoga što redovito čine, često s mnogo odricanja i žrtava – pružanje nužne i neopohodne brige za materijalno – isto tako ne zanemare primjer istinskoga vjerničkog života izraženog u redovitom slavlju Dana Gospodnjega, nedjeljnom slavlju euharistije, potom ispovijedi te svakodnevne molitve.
Uslijedila je riječ pozdrava bogoslova V. godine Leonarda Šardija, koji se obratio svima nazočnima ističući nezaobilazno mjesto i ulogu roditelja u ostvarenju svećeničkoga zvanja njihova djeteta koje je kao takvo uvijek njihovo, i njih kao zauzete i uzorne vjernike koji ih molitvom podupiru, svaki bogoslov – budući svećenik – itekako treba.
Mons. Ivančić u predavanju je istaknuo važnost poznavanja sebe i drugih oko sebe, ispravno vredovanje sebe i drugih, a također biti svjestan kako je sve što jesmo i što imamo od Boga. Vrlo lijepo i sugestivno, privlačno i jasno, osvrćući se na iskustvo svojega zvanja i bogoslovske formacije te osobito vrlo značajne vjerničke nazočnosti svojih roditelja pružio je okupljenim roditeljim bogoslova vrlo jake i konkretne poticaje kako pratiti svoje sinove koje je Bog pozvao u zvanje s kojim se ni jedno drugo ne može usporediti jer se po svećenikovim rukama događa samo djelo Božje, svećenik sve čini u osobi Isusa Krista. Zato je potrebno da bogoslovske obitelji trebaju sve više postajati prave, istinske obitelji na sliku svete nazaretske obitelji u kojima na jedna osobiti način, po sinu bogoslovu, prebiva, živi, razgovara, smije se, radi, pomaže sam Isus.
Drugi dio akademije bio je dramski prikaz “Niti čujem, niti vidim” nadahnut životom poznate gluhonijeme osobe američke književnice Helen Adams Keller. Pod vodstvom prefekta dr. Ivana Dodleka bogoslovi: Goran Bužak, Ivica Gladoić, Dominik Glasnović, Matija Knok, Karlo Kruljac, Matija Novački, Kristijan Perić, Ivan Pernar, Toni Potrebić, Tomislav Šagud, Leonardo Šardi, Kristijan Tušek i Hrvoje Zovko, na veliko oduševljenje i divljenje nazočne publike, izveli su taj dramski prikaz. Osoba bez mogućnosti slušanja i gledanja, ostavljena, izrugivana, neprihvaćena, bačena na početak života polako je doticala uši duše i srca nazočnih u dvorani Vijenac kao snažan i jasan govor o poštivanju i ispravnom vrednovanju zdravlja kao dara Božjega, potom kako svaki tjelesni nedostatak može i treba biti prihvaćen i kao istinski dar Božji tj. Bog na osobiti način takove osobe uzima za svoje suradnike na putu obraćenja drugih. Toga dana, u izvanrednoj glumi bogoslova i režiji vlč. Dodleka, kao da se u stvarnom smislu dvoranom Vijenac čula riječ same Helen Keller: “Ono najbolje i najljepše ne može se vidjeti, pa čak ni dotaknuti. To se mora osjetiti srcem.”
Nakon svečanoga programa u dvorani Vijenac misno slavlje u katedrali predvodio je rektor Bogoslovije u zajedništvu s ostalim odgojiteljima. Na kraju misnoga slavlja roditeljima je bila uručena apostolska pobudnica Evangelii gaudium pape Franje.
Nakon fotografiranja, nastavljeno je i zajedničko druženje.