Zagreb, (IKA) – Tribina Teološki četvrtak u organizaciji Kršćanske sadašnjosti održana je 27. ožujka u knjižnici Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu s temom “Zašto je Bog postao čovjekom”. Uvodeći u temu, don Anton Šuljić istaknuo je kako je usko vezana uz prvi hrvatski prijevod kapitalnog djela “Cur Deus homo” čiji je autor Anzelmo Canterburyjski. Prijevod je načinio dr. Stjepan Kušar, a u knjizi se nalazi i izvornik na latinskome jeziku.
Dr. Nikola Stanković, DI, s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, istaknuo je kako se u knjizi osjeća duh vremena u kojoj je pisana, ali će se isto tako zamijetiti da su čovjeka i u ono vrijeme mučili problemi slični današnjima. Nalazimo se pred knjigom u kojoj bi autor želio razumjeti ono što vjeruje, ali ostavlja mogućnost da to netko i bolje razumije od njega. U tom slučaju bi taj drugi morao iznijeti bolje razloge za to. U samom naslovu kriju se bar dva pitanja “zbog čega je Bog postao čovjekom” i “radi čega je Bog postao čovjekom”, istaknuo je Stanković te upozorio kako je autor pokazao poniznost u prihvaćanju programa “vjera traži razum”. To se očituje u trenutku kad moli Boga da mu dopusti da barem donekle razumije ono što vjeruje. I u ovom djelu na više mjesta pokazuje tu monašku skromnost čovjeka koji bi želio više znati nego zna. Tako pokazuje da je i on čovjek koji po svojoj naravi teži za znanjem ili ga aktivno traži, ističe Stanković.
Nadalje, napominje kako se Anzelmo ne opterećuje citiranjem drugih autora koliko razmišljanjem, i u tome valja tražiti njegovu originalnost, koliko god se povezuje s Augustinovim programom razumijevanja vjere. On je mislilac koji nije toliko okrenut izvanjskom svijetu, pa ga nije zadovoljilo ni promatranje hijerarhije bića, nego se više okreće promatranju onoga što se nalazi u njemu samom i u njegovu intelektu, ustvrdio je.
Umnik Anzelmo htio je razumno spoznati ono što se dade spoznati, rekao je dr. Stanković, dodavši da je Anzelmo pisao to djelo zato što to od njega drugi traže, ne da bi po razumu došli k vjeri, nego da umom i kontemplacijom uživaju u onome što vjeruju te da koliko im je moguće uvijek budu spremni odgovoriti svakom onom koji bude pitao o temelju nade koja je u njima.
Dr. s. Nela Gašpar, FDC, s Teologije u Rijeci, uvodeći s nekoliko misli o povijesti spasenja, istaknula je kako nije jednostavno govoriti o stvarnosti spasenja kako Anzelmu u 11. stoljeću, tako ni nama danas. U vremenu u kojem živi Anzelmo srednjovjekovna monaška kultura je na svome vrhuncu. U središtu je teologija koja ima dva izvora čitanje, razmatranje Svetoga pisma i komentiranje, a drugi izvor je Augustinova težnja razumjeti, tj. traganje za razumijevanjem vjere.
Stoga možemo reći da Anzelmo kao monah u središtu ima kontemplativnost. Njegova kontemplacija je dijaloška, ima obilježje zajedničkog života. U središtu njegove kontemplacije je umsko motrenje s dubokom sviješću da hoda ovom zemljom i da se nada onome vječnome, blaženome gledanju, naglasila je, te u tom kontekstu uputila na Balthasara, koji ističe, kako Anzelmo samo u dijalogu s vječnom istinom, s Bogom, može doći do svog uvida u bilo koje otajstvo vjere.
I ovo djelo temelji se na dijalogu Anzelma i njegova učenika. Anzelmo uistinu pita o razlozima pojedinih vjerskih istina, i na te razloge odgovara. Uvijek imamo propitivanje, tumačenje, obrazlaganje i sve to unutar vjere za koju Anzelmo kaže “čovjek postupno prispijeva umom razumijevanju vjere”.
Dijalog “Zašto je Bog postao čovjekom” nastaje u drugom razdoblju Anzelmova života u progonstvu, pa ima veće značenje. Anzelmo će postaviti pitanje u ljudskoj povijesti koja je prožeta i grijehom i zlom, kako tu povijest okrenuti na dobro. On tumači razliku između zadovoljštine i kazne. Kod zadovoljštine riječ je o odnosu nekoga koji ima neki dug, ali je riječ o nekome kome je stalo do te osobe koja se nalazi u situaciji da ne može sama dati nadoknadu, ali da joj nadoknada puno znači. Jer temeljno je Anzelmovo pitanje kako čovjeka grešnika obnoviti. Na koga spada da ga spasi, koji je smisao, što se to promijenilo kad je Bog postao čovjekom i kad je njegova smrt na križu imala spasenjski učinak, i je li Bog mogao nešto učiniti drukčije, rekla je dr. Gašpar, te istaknula kako Anzelmo želi dati odgovor koji bi zadovoljio vjernika, ali i koji bi osporio prigovore nevjernika.