Požega, (IKA) – U požeškom Kazalištu održana je 20. ožujka treća korizmena “Tribina četvrtkom” s izlaganjem , predsjednika Matice hrvatske Igora Zidića na temu “Kultura i duhovni identitet obitelji i naroda”. Na početku je sve nazočne pozdravio požeški biskup Antun Škvorčević. Rekao je kako je prije dva dana prigodom Dana Katoličke osnovne škole u Požegi zapitao jednu djevojčicu iz prvoga razreda o njezinim roditeljima, napose o mami na što je ona spontano odgovorila da je njezina mama najljepša na svijetu. Spomenuo je da dječji kriterij ljepote nije bio izgled lica niti odjeća koju mama nosi, nešto izvanjsko, nego njezino srce čiju je dobrotu osjetila i ljubav od čije žrtve i predanosti živi. Biskup je podsjetio kako je kršćanska starina govorila da je Isus bio najljepši na križu, kad je bio lica i tijela iznakažena, ponižen i ubijen “ali zasjao u punini ljepote ljubavi kojom je sebe predao za nas”. Dodao je da je to ljepota koja spašava svijet, kako je govorio Dostojevski. Biskup je istaknuo da postoji obiteljska kultura čija je ljepota utemeljena na žrtvi ljubavi njezinih članova i kako je u njoj budućnost Hrvatske. Zahvalio je predsjedniku Matice hrvatske Igoru Zidiću za dolazak u Požegu i rekao da će on svojom širokom erudicijom znati u izlaganju s drugih polazišta još snažnije progovoriti o naznačenom pitanju. Potom je prof. Ivan Bedeničić iz Katoličke gimnazije u Požegi predstavio predavača i predao mu riječ.
Zidić se u predavanju osvrnuo na problem ugroženog identiteta hrvatskoga narodnog bića za koje je ustvrdio da neće imati budućnost ukoliko se ne bude vodila briga o identitetu kao trajnoj vrijednosti koju je potrebno čuvati i promicati. Spomenuo je da se pojam identiteta može promatrati s dva različita stajališta: identitet kao povijesno nasljeđe, primjerice kulturni identitet hrvatskog naroda koji se rađao stoljećima i koji ga je trajno obilježio te identitet kao promjenjiva vrijednost koja se u svakoj generaciji oblikuje drukčije. Predavač je istaknuo da identitet predstavlja duboko korijenje jednog naroda, spomenuvši nezahvalnu poziciju onih koji se u određenom društvu poput hrvatskog bore za očuvanje elemenata koji tvore taj identitet, ističući da se u našem slučaju to osobito odnosi na jezik, teritorijalnu cjelovitost, vjeru i obitelj. Zidić je istaknuo da je hrvatski identitet između ostaloga uvelike vezan za Katoličku Crkvu koja je bila ustrajni promicatelj i čuvar hrvatskog jezika, napose pisanim djelima. Potom je spomenuo kako osnovu hrvatskoga identiteta čine i višestoljetne borbe za opstanak kroz koju se i u povijesnom i modernom smislu stvarala Hrvatska i svijest o njoj. Istaknuo je da je to borba maloga s velikim, vidljiva u različitim povijesnim bitkama. Govoreći o važnosti obitelji, predavač je podsjetio na lik majke koja je u hrvatskom narodnom biću uvijek bila prepoznata kao osoba koja čuva i prenosi prave hrvatske vrijednosti, odnosno sabire hrvatski egzistencijalni moral, čuvajući predaju (baštinu) i vjeru. Predavač je potom govorio o krucijalnom problemu koji postoji kada govorimo o identitetu općenito, a što je posebno prisutno u Hrvatskoj. Riječ je o činjenici loše demografske politike koja ne vodi dovoljno računa o gorućem problemu depopulacije Hrvatske s gotovo 30.000 manje rođenih godišnje nego umrlih, zaključivši kako bez odgovorne politike s obzirom ovo pitanje sama rasprava o identitetu postaje bespredmetna.
Nakon izlaganja nazočni su postavljali pitanja predavaču, osobito o aktualnim medijskim manipulacijama u Hrvatskoj, protivnima identitetu hrvatskog naroda. Na kraju biskup Škvorčević zahvalio je predavaču i svima okupljenima što su sudjelovali na tribini te je istaknuo kako se narodni identitet gradi kroz osobnu i obiteljsku vjernost onim vrijednostima koje su temelj tog identiteta. Potaknuo ih je na pozitivno razmišljanje i djelovanje o kojem ovisi koliko će sadašnji naraštaj hrvatskih građana biti jaka povijesna karika u izgradnji njezine budućnosti. Zazvao je Božji blagoslov na sve nazočne i njihova nastojanja oko plemenitosti i dobra.