Katuni, (IKA) – Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ante Balić ispraćen je na posljednji počinak u nedjelju 16. ožujka u svojoj rodnoj župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. Sprovodnu misu u župnoj crkvi Posrednice svih milosti predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz koncelebraciju župnika don Većeslava Šupuka i sudjelovanje oko stotinu svećenika, tridesetak bogoslova, brojnih redovnica, obitelji, prijatelja, mještana rodnih Katuna, susjednih sela i župa Vinišće, Dicmo Donje, Kaštel Stari, Zagvozd i Čaporice u kojima je don Ante obnašao svoju svećeničku službu.
Nakon pozdravnih riječi, nadbiskup Barišić je svim okupljenima, posebno rodbini i prijateljima, izrazio ljudsku i kršćansku sućut. Osvrćući se na čitanje dana u kojem Gospodin poziva Abrahama da krene u zemlju koju će mu pokazati, nadbiskup je rekao kako Abraham, kao ni rodbina i prijatelji koji su ga došli ispratiti, nisu znali kuda ide, no da je Abraham imao povjerenja u Boga te je krenuo putem na koji je pozvan. “Premda ni on nije znao što ga sve čeka, abrahamovsku hrabrost i povjerenje imao je i don Ante Balić, koji je prije mnogo godina ovdje čuo Gospodinov poziv na koji se spremno odazvao, a vi ste ga, draga rodbino i prijatelji, na slavlju njegove mlade mise ispratili na taj put”, rekao je nadbiskup i dodao kako je don Ante znao da je svima za vrijeme zemaljskog hoda potrebno boraviti s Kristom “koji će nas, poput učenika koje je poveo na goru, ohrabriti u našem hodu kroz ovozemaljske patnje, boli i smrt”. “Don Ante je neprestano uzlazio na goru preobraženja i sa sobom vodio one kojima je bio poslan, braću svećenike i vjernike. Svaka misa je gora preobraženja nakon koje, ohrabreni Njegovom riječi, silazimo u stvarnost naše svakodnevnice”, rekao je nadbiskup i istaknuo kako je uvjeren da je don Ante razumio Isusov govor te da je u svojoj bolesničkoj sobi, kroz šutnju, bolest i patnju, sazreo u međusobnom razumijevanju. “Mi koji smo ga poznavali uvijek smo ga doživljavali kao blagoslovljenu prisutnost. On je bio ugodan u društvu, nikada isključiv ili agresivan. Imao je pogled i srce za malog običnog čovjeka u njegovoj radosti i žalosti i bio je neumorni graditelj, ne materijalnih, već sjenica ljudskih odnosa. Don Ante je završio svoju korizmu i ulazi u otajstvo uskrsnuća. Želimo da bude sudionik Kristovih obećanja koja je on u vjeri i nadi prihvatio i hrabro pronosio ovom zemljom. Hvala mu za sve dobro što je ostavio duboko zapisano u živote svih nas”, zaključio je nadbiskup.
Na kraju misnoga slavlja pastoralni vikar dr. don Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao don Antin život i rad. Okupljenima se obratio don Pavao Banić, koji je s don Antom, zbog montiranoga komunističkog procesa kojim je zatvoreno sjemenište u Splitu, gimnaziju završio u Zagrebu, na Šalati. Rekao je da se don Ante isticao po dobroti i blagosti te da je Jobovski podnosio svoju bolest. Uime župljana župa u kojima je služio, od don Ante se oprostio župnik Čaporica don Mirko Skejić, koji je zahvalio Bogu što je dao tako dobrog i predanog svećenika. Prigodni govor izrekao je i župnik don Većeslav Šupuk koji je zahvalio svim okupljenima uime župe. Don Antina obitelj zahvalila je svim svećenicima i župljanima, a posebno redovnicama u Svećeničkom domu koje su ga njegovale. Na misi je pjevao župni zbor pod vodstvom s. Danke Žaper.
Don Ante Balić, sin Mate i File r. Kovačević, rođen je u Katunima 18. kolovoza 1941. godine kao najmlađe dijete u pobožnoj i brojnoj kršćanskoj obitelji. Osnovnu školu završio je u Šestanovcu, a nakon razdoblja razmišljanja i traganja osjetio je da ga Bog zove u svećeničku službu te se prijavio u Splitsko sjemenište. Budući da su komunističke vlasti tih godina u montiranom procesu osudili neke svećenike i zatvorili Malo i Veliko sjemenište, biskup Frane Franić svoje je kandidate za svećeništvo morao slati u druge crkvene odgojne zavode u Hrvatskoj. Tako je Ante s jednom skupinom splitskih sjemeništaraca 1958. poslan u Zagreb gdje je u Nadbiskupskom sjemeništu na Šalati završio četiri razreda gimnazije i maturirao. Vojsku je služio u Pirotu na jugoistoku Srbije u blizini bugarske granice. Bila je to jedna od kažnjeničkih vojarni u ondašnjoj državi gdje su komunističke vlasti slale svećeničke kandidate. Tamo se, zbog surova postupanja, don Ante teško razbolio dobivši čir na želucu i od te se bolesti sporo oporavljao. Kad je ozdravio, nastavio je školovanje u Splitskoj bogosloviji i završio filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Teologiji u Splitu. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1972. u crkvi Sv. Križa u Splitu. Mladu misu proslavio je u rodnoj župi Katunima. Tijekom 42 godine svećeničkog života djeluje na pet župa u Nadbiskupiji – Vinišću, Dicmu Donjem, Kaštel Starom, Zagvozdu i Čaporicama. Nakon pojave prvih ozbiljnih znakova Parkinsonove bolesti 2007. godine otišao je na bolovanje. Posljednje vrijeme proveo je u Svećeničkom domu u Splitu, strpljivo podnoseći svoju tešku bolest od koje je umro 14. ožujka.