Zagreb, (IKA) – U radnom dijelu Međunarodnog znanstvenog skupa “Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost” koji se u organizaciji Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij održan 13. ožujka u zgradi HBK u Zagrebu predavanja su održana u dva bloka “Mučeništvo općenito” i “Mučenički tragovi u hrvatskoj prošlosti”.

U predavanju “Mučeništvo kao općenita pojava (univerzalnost mučeništva)” dr. Ivica Raguž istaknuo je kako se mučeništvo kao kategorija ljudskoga života moglo pojaviti samo u religijskoj slici u kojoj postoje bogovi, božanstvo, Bog, a gdje je to sve nestalo ili nestaje kao što je vrijeme u kojem sada živimo, mučeništvo je postalo neshvatljiva i neprihvatljiva kategorija za razumijevanje ljudskog života. Govoreći u kontekstu kršćanskog mučeništva, rekao je kako se ono razlikuje od svih ostalih ne samo u odnosu prema Kristu, nego po odnosu i ljubavi prema Kristu. Kršćanski mučenik je mučenik ljubavi, on ne daje život za Krista da bi pokazao svoju hrabrost. Kršćanstvo je vrlo kritički raspoloženo za pojam herojstva, stoga govor o mučeništvu treba biti lišen dokazivanja, treba biti poticaj na nasljedovanje mučenika, tj. nasljedovanja ljubavi prema Kristu.

U predavanju “Razvoj kulta mučenika u Crkvi (povijesno-liturgijski vid)” zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško dao je kraći povijesni presjek od prvih oblika čašćenja mučenika koji potječu iz 354. godine, a s pomoću kojih podataka sežemo dublje u povijest do pape Kalista i skupine od sedam đakona mučenih zajedno s papom Sikstom II. tijekom progona 258. Također je ukazao na povezanost krvi mučenika s euharistijom, što je vidljivo u oltaru u kojem su od starine trebale biti relikvije svečano nošene u procesiji i položene pri posveti oltara.

“Teološko poimanje mučeništva” bila je tema predavanja dr. Nele Gašpar. Istaknula je kako je svjedočanstvo mučenika uspijevalo kroz čitavu povijest, a često uspijeva i danas dodatno odškrinuti vrata Božjega otajstva, a time i osvijetliti srž kršćanske, ali i ljudske egzistencije poput Isusa, kako čitamo u Gaudium et spes, koji otkrivajući misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome i objašnjava mu uzvišenost poziva. Teologija mučeništva je neodvojiva od teologije žrtve, obje mogu biti promišljane u svjetlu Isusova svjedočanstva njegove žrtve. Kršćanska kultura spomena može se razumjeti samo u otajstvu Isusova svjedočenja. Događaj Isusove žrtve na križu ima nesumnjivo značenje za kršćansku praksu i danas.

Govoreći iz perspektive kanonskoga prava, vojni biskup u BiH Tomo Vukšić u predavanju “Crkveno-pravni aspekt mučeništva i kanonizacija (pravni vid)” upozorio kako je definicija kršćanskoga mučeništva vrlo složena, jer “crkveno pravo poznaje različite elemente mučeništva: osobu mučenika, osobu progonitelja, fizičku smrt i razloge nasilno nanesene smrti: mržnju prema vjeri sa strane progonitelja (odium fidei) i ljubav prema vjeri sa strane mučenika (amor fidei), koje treba dokazati tijekom zakonitog istraživanja u kauzi sluge Božjega. Postupak, koji se vodi najprije u biskupiji, u kojoj je sluga Božji umro, a zatim u Rimu pri Kongregaciji za kauze svetaca, završava papinom odlukom, ako je ishod istraživanja pozitivan, o proglašenju mučenika (sveca). Ta odluka je izraz crkvenog učiteljstva i ima dogmatski karakter”. U predavanju je mons. Vukšić podsjetio na različite načine proglašavanja blaženim i svetim kroz povijest Crkve te dao prikaz suvremenoga crkvenog zakonodavstva, objavljenoga nakon 1983. godine, koje uređuje ta pitanja.

U prvom dijelu predavanja “Teologija mučeništva u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora i učenja Ivana Pavla II.” dr. Ivan Bodrožić ukazao je na mjesta u saborskim dokumentima gdje se spominju mučenici i mučeništvo. Naime, predavač je mišljenja kako je Sabor želio skrenuti pozornost na mučeništvo u Crkvi, pa tako o tome čitamo u Lumen gentium, Dignitatis humanae, Gaudium et spes. Na tom tragu, Ivan Pavao II. je tumač Sabora. Predavač je ilustrirao “politiku” glede beatifikacija i kanonizacija za njegova pontifikata. Za njegova pontifikata od 1345 proglašenih blaženika njih 1032 su mučenici, što čini 76%, a od 483 kanonizirana sveca 402 mučenici, tj. 83%. Oni koji to analiziraju tu pronalaze i pastoralnu inicijativu te ukazuju kako on želi ponovno kršćanima posvijestiti i pozvati ih na spremnost svjedočenja i spremnost nasljedovanja.

Dr. Jure Krišto u predavanju “Kršćanski mučenici u totalitarnim režimima XX. stoljeća” govorio je općenito o mučenicima, a potom se usredotočio na mučenike komunizma. Posebno se koncentrirao na problem nepriznavanja, nijekanja mučenika. U tom kontekstu istaknuo je kako se danas u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini susrećemo s činjenicom nijekanja da su žrtve komunističkog sustava tijekom II. svjetskog rata i nakon njega uopće žrtve, a kamoli mučenici. Kad je pak riječ o prepoznavanju mučenika u totalitarnim režimima, npr. komunizmu, istaknuo je važnim podsjetiti kako je Crkva već proglasila brojne mučenike koji su pali od ruke sustava koji se inspirirao komunističkom doktrinom i praksom.

U odsutnosti mostarsko-duvanjskoga biskupa Ratka Perića pročitano je predavanje “Mučeništvo u pravoslavnoj i protestantskoj tradiciji”. U predavanju se pojašnjava proces kanonizacije u Pravoslavnoj Crkvi, odnos prema toj problematici kod raznih denominacija protestanata te naposljetku kod starokatolika.

Drugi blok predavanja dao je pregled povijest mučeništva na hrvatskom tlu. O temi “Mučenički tragovi od Dioklecijana do 15. stoljeća” govorio je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, koji je ukazao na niz svetaca kojima se diče drugi narodi, a koji su bili rodom s hrvatskog tla. Don Miljenko Krešić govorio je o temi “Prodor islama i vjernost kršćanstvu” te iznio niz zornih povijesnih činjenica razdoblja 16.-18.st.

Na nezamareno vrednovanje mučeništva od “kršćanske ruke” u predavanju “Borci protiv nepravde u kršćanskoj državi” ukazao je dr. Stjepan Razum koji je u tom kontekstu podsjetio na povijesne ličnosti poput Matije Gupca, Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Dva posljednja predavanja tematski su bila vezana uz stradanja na području Splitsko-makarske biskupije u vrijeme II. svjetskog rata. O svjedočanstvu vjere osoba stradalih od pripadnika njemačke i partizansko-komunističke vojske govorio je dr. Josip Dukić. Mr. Ivan Kozlica govorio je o svjedočanstvu vjere osoba stradalih od pripadnika talijanske i četničke vojske. Oba izlaganja bila su ilustrirana i pisanim svjedočenjima iz kojih je razvidna odanost Crkvi.
U završnom dijelu, nakon rasprave uslijedilo je prihvaćanje zaključaka skupa. Između ostaloga istaknuta je potreba nastavka postupaka za proglašenje svetim i blaženima istaknutih pojedinaca, ali i provođenje postupaka proglašenja mučenicima i skupina stradalnika u istim uvjetima. U tom kontekstu naveden je primjer stradanja drvarskog župnika i skupine župljana. Također je naglašeno da se više pozornosti u budućnosti posveti istraživanju mučeništva laika, a župnike se potiče na prikupljanje svjedočanstva živućih svjedoka. Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij potiče sve znanstvene ustanove za povijest, a poglavito Hrvatsko katoličko sveučilište da sustavno proučavaju nasilje i žrtve totalitarnih sustava 20. st.

U zaključcima se pozivaju i vlasti u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini da hitno pristupe popisu svih žrtava iz II. svjetskog rata i poraća kako bi se onemogućile manipulacije žrtvama, kao i da odlučnije djeluju u osudi zločinačke komunističke ideologije te promiču demokraciju i slobodu svake osobe.

Na kraju se izražava potpora izgradnji groblja na Krbavskom polju nedaleko Crkve hrvatskih mučenika za zemne ostatke stradalnika koji ne pripadaju nijednom obilježenom groblju.