Rijeka, (IKA) – “U Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji ne postoji niti jedan krevet, a kamoli osiguran smještaj u prihvatilištima za beskućnice”, rekla je u subotu 8. ožujka voditeljica Prihvatilišta za beskućnike “Ruže sv. Franje” Vilma Mlinarić na Korzu u Rijeci u akciji kojom se htjelo ukazati na sve veći broj žena beskućnica. O tim ženama gotovo nikada se ne govori, kao da ih nema, nastavila je, dodavši da su te žene na margini margina. “Istraživanja o ženama beskućnicama je malo, u Hrvatskoj ne postoje. Jedini osigurani smještaji za žene beskućnice u našoj zemlji nalaze se u Puli, Karlovcu, Osijeku i Zagrebu”.
Riječko Prihvatilište “Ruže sv. Franje” zbog malog kapaciteta nije u mogućnosti skrbiti o ženama beskućnicama i do sada se o ženama bez krova nad glavom na trošak Prihvatilišta ili putem jednokratne pomoći plaćao smještaj u Crvenom križu u iznosu od 80 kuna po noćenju ili im se unajmljivala soba za koju se izdvajalo minimalno 800 kuna mjesečno. To nije uključivalo troškove hrane i drugih egzistencijalnih potreba, rekla je Mlinarić. Upozorila je na sve veći broj obitelji koje ostaju na ulici i koje im kucaju na vrata. “Tada se događa da se oca primi u prihvatilište, supruzi se traži soba ili neki drugi smještaj, a djeca se zbrinjavaju u Domove za nezbrinutu djecu. Sve bi to bilo izbjegnuto da nam Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija ustupe na besplatno korištenje jedan prazan stan, može i derutan, u kojemu bi Prihvatilište moglo smjestiti beskućnice”, pojasnila je.
Evidencije pokazuju kako su od ukupnog broja beskućnika 10 posto žene premda je realna brojka puno veća jer mnoge ne znaju gdje dobiti pomoć, a za to vrijeme spavaju na ulici ili žive na rubu egzistencije, istaknula je Mlinarić. Njenu priču su potvrdile i neke od sudionica akcije koje danas prodaju časopis “Ulične svjetiljke” i upozoravaju da beskućništvo nije sudbina koja se veže samo uz muškarce.
S obzirom da hrvatska javnost nije dovoljno senzibilizirana za tu problematiku, Mlinarić je predstavila američka i kanadska istraživanja koja ukazuju da je riječ o vrlo specifičnoj i heterogenoj skupini. Rezultati pokazuju kako su 77% beskućnica u Indiji i SAD-u mlade žene u reproduktivnoj dobi. Također, riječ je o pripadnicama manjinskih skupina koje se kraće zadržavaju u prihvatilištima u odnosu na muškarce. Mlinarić upozorava kako žene beskućnice deset puta češće umiru od svojih vršnjakinja koje nisu beskućnice. Također, 84% beskućnica ima ozbiljnih zdravstvenih poteškoća. Upozoravajući je podatak kako 80% njih ima djecu smještenu u institucijama socijalne skrbi, a veliki broj njih boluje od psihičkih poteškoća, artritisa, kroničnih oboljenja dišnih putova, migrena, srčanih problema te motoričkih problema i poteškoća s kretanjem. Mlinarić dodaje kako su istraživanja pokazala da veliki broj beskućnica boluje od depresije, a najčešći uzrok smrti beskućnica mlađe dobi je AIDS i predoziranje. “Žene beskućnice teže preživljavaju na ulici jer su na meti dilera, svodnika, silovatelja i pljačkaša”, upozorava Mlinarić.
Akciju su podržali učenici Učeničkog doma Podmurvice koji su prodavačicama “Uličnih svjetiljki” uručili prigodne čestitke koje su sami izradili, a sve na inicijativu učenice Patricije Štrige.

.