Đakovo, (IKA/TU) – Gotovo čitav prezbiterij Đakovačko-osječke nadbiskupije – svi biskupijski svećenici i svećenici redovnici – okupio se na Veliki četvrtak, 29. ožujka, u prvostolnici Sv. Petra u Đakovu, gdje su slavili Misu posvete ulja. Uz umirovljenog nadbiskupa Marina Srakića, misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je pozdravio sve okupljene svećenike, napose umirovljenog nadbiskupa te svećenike koji slave zlatni i srebrni svećenički jubilej. Zlatni jubilej, 50 godina svećeništva, slave mons. Luka Marijanović, kanonik Prvostolnog kaptola, vlč. Zlatko Rajčevac, župnik župe BDM Pomoćnice kršćana u Sotinu, vlč. Stjepan Sokolović, župnik župe Pohođenja BDM u Šumeću i upravitelj župe sv. Grgura Velikog u Kaniži, vlč. Helmut Schumacher, župnik župe Uskrsnuća Gospodinova u Čepinu, vlč. Ilija Raić, umirovljeni župnik, te vlč. Vinko Zec, umirovljeni župik. Srebrni svećenički jubilej, 25 godina svećeništva, slave vlč. Robert Farkaš, župnik župe sv. Leopolda Bogdana u Slavonskom Brodu, vlč. Marin Knežević te fra Dragutin Bedeničić, OFM, župnik župe Svete Obitelji u Osijeku.
S posebnim pijetetom i zahvalnošću nadbiskup se prisjetio dvojice svećenika koji su umrli prošlogodišnjeg Velikog četvrtka vlč. Stjepana Klaića te fra Flavijana Šolca, OFM.
Obraćajući se u homiliji okupljenim svećenicima, nadbiskup je istaknuo kako su po krštenju i svetom redu ucijepljeni u Krista, njemu suobličeni i njegovi suradnici te je Kristov program i njihov kršćanski i svećenički program, „tim više što živimo u Hrvatskoj, a različiti pokazatelji govore da je danas među hrvatskim žiteljima posljedicama ratnih razaranja, privrednog kriminala, nedavne gospodarske krize, visoke stope nezaposlenosti, na osobit način pogođen naš slavonski čovjek”.
Nadalje, nadbiskup je naglasio kako se svakodnevno susrećemo s posljedicama korupcije, političkog pogodovanja, privrednog kriminala, dužničkog ropstva, s odlascima mladih i čitavih obitelji u inozemstvo u potrazi za uređenim društvom i boljim životnim uvjetima. „Susrećemo se s materijalnim i duhovnim siromaštvom u svojoj župnoj zajednici, u našoj nadbiskupiji i u našem narodu. Gospodin nas tako svojim programom, radi kojega je on došao na svijet i radi kojega je i nas pozvao u svoju službu, zasigurno danas pita što je s njegovim programom i sa socijalnim naukom Crkve u našem svećeničkom životu i djelovanju? Pita nas preko siromaha koji svakodnevno kucaju na naša vrata, ali i preko mnogih koji ne skrivaju svoja očekivanja da bismo mi crkveni ljudi trebali dati ozbiljan doprinos kako bi oni najsiromašniji i najugroženiji što lakše podnijeli ova teška vremena”, rekao je nadbiskup Hranić, dodajući kako je svećenik i predstavnik naroda Božjega, koji ne može pred Boga dolaziti sam, ravnodušan u odnosu na ljudske sudbine, živjeti daleko od svoga stada i ne pokazivati zainteresiranost za uvjete, socijalno stanje i položaj svojih župljana, nego nužno s njima i za njih.
Posvijestio je prezbiteriju kako im bez intimne povezanosti s Isusom Kristom ponestaje motivacije, oduševljenja, pastirskog zanosa i ljubavi, solidarnosti i spremnosti na velikodušnost i žrtvu iz ljubavi te da postaju poput loza otrgnutih od trsa; suho šiblje, bez života, bez potrebne pastirske zauzetosti i plodova Kristova spasenja. „Našu osobnu povezanost s Kristom ne može ništa nadomjestiti, nikakve naravne sposobnosti, metode rada niti sredstva. Sve to možemo imati, ali bez osobne povezanosti s Kristom, prije ili kasnije, počinjemo osjećati da nam je život prazan, a rad bezuspješan”, kazao je nadbiskup.
U homiliji nadbiskup je uputio i na osporavanja s kojima se ne prestaju suočavati oni koji nastavljaju Kristovo poslanje te napose upozorio na vrstu osporavanja vezanu uz nedosljednost svećenika, dvostrukost života kršćana i svećenika koji čine Crkvu. „Sveti smo po daru Božje milosti, ali smo kao ljudi trajno izloženi slabosti i grijehu. I teško mi sami i crkvena zajednica kojoj pripadamo podnosimo kad nas razgolićuju, kad nam skidaju odjeću i kad nas razapinju prokazujući naše slabosti i dvostrukosti, koje su se uvukle u naše redove i u naš osobni život te blokiraju i razgrađuju lokalnu i sveopću Crkvu. A moramo priznati da nas često osporavaju kako oni koji su na rubu Crkve ili joj uopće ne pripadaju, tako i naši vjernici, nažalost ne samo zbog vjernosti Kristu i evanđelju, nego nažalost i zbog nedosljednosti te zbog neautentičnosti našeg svećeničkog života i svjedočanstva”, rekao je nadbiskup.
Svećenike je pozvao na služenje u ljubavi, a zaključujući homiliju naglasio kako život svećenika pripada drugima i ima smisla ako sami sebe i svoje svećeništvo pretvaraju u dar i velikodušno se stavljaju na raspolaganje onima kojima su poslani. „Obnovom svećeničkih obećanja, obnovimo svoju pripadnost, ljubav i vjernost Isusu. Potvrdimo mu da želimo biti s njim i molimo ga da trajno ostanemo vjerni njegovim milosnim darovima jer je naša vjernost njemu preduvjet i naše pastirske plodnosti”, rekao je nadbiskup, nakon čega su okupljeni svećenici obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup posvetio krizmano ulje.
Liturgijsko slavlje animirao je zbor bogoslova, pod vodstvom mo Ivana Andrića.
Nakon misnog slavlja svećenici su se u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma susreli s nadbiskupom Hranićem i umirovljenim nadbiskupom Srakićem, kojima je čestitku uime jubilaraca i cijelog prezbiterija, redovnika, redovnica i svih vjernika uputio ovogodišnji zlatomisnik mons. Marijanović.
U čestitki podsjetio je kako su tijekom misnog slavlja svi obnovili svoja svećenička obećanja, sa željom da napose prednjače ljubavlju, a narod hrane Božjom riječju i otajstvima. Istaknuo je lijepo duhovno iskustvo: Isus Krist je uskrsnuo! On živi, upravo se zauzima za nas! On je i jučer i danas i uvijek isti! Tu istinu dohvaćamo ne samo svojim očima, već i srcem! To je stvarnost koju neprestano osjećamo, da nam je on blizu, da smo mu po svojem životu važni. On je doista s nama u sve dane do svršetka svijeta. Usprkos svim i čestim katastrofama i nesmiljenim udarcima, mi svoju nadu polažemo u Krista koji je nadvladao smrt i koji zna izlaz iz svih bezizlaznih situacija, rekao je čestitajući mons. Marijanović, poželjevši nadbiskupima i njihovim suradnicima sretne i blagoslovljene uskrsne blagdane, sa željom da se i dalje zauzimaju za život u opustošenoj slavonskoj zemlji te svima učvršćuju nadu, pa i protiv svake nade.