Zagreb, (IKA) – U sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu u srijedu 5. ožujka predstavljena je izjava “O potrebi temeljnih suglasnosti i stvarne solidarnosti u Hrvatskoj, Europi i svijetu” Komisije HBK Iustitia et pax.
Uvodeći u predstavljanje, predsjednik Komisije sisački biskup Vlado Košić istaknuo je kako se želi predstaviti neke stavove Komisije Iustitia et pax o potrebi temeljne suglasnosti i stvarne solidarnosti koji i “mi kao katolici trebamo gajiti ne samo unutar našeg hrvatskog društva, nego i u odnosu na one narode i zemlje gdje se posebno danas osjećaju veći problemi”.
Biskup je pojasnio kako se u prvom dijelu izjave skreće pozornost na teško socijalno pitanje koje se prije svega vidi u našoj domovini te daju neke sugestije na temelju socijalnog nauka Crkve i enciklika od pape Lava XIII. do danas.
Željeli bismo da se tu pronađu temelji oko zajedničkih stavova, na kojem bi se moglo izgraditi socijalno društvo što u konačnici i piše u našem Ustavu, da je Hrvatska socijalna država, rekao je biskup. Govoreći o drugom dijelu izjave, biskup Košić pojasnio je kako je tu riječ o solidarnosti s drugima. Tako se na prvom mjestu spominje Bosna i Hercegovina i problemi koji su u tom društvu. U tom kontekstu biskup Košić podsjetio je da je prošli tjedan održano zajedničko zasjedanje HBK i BK BiH u Banjoj Luci, te istaknuo kako se i tom prilikom skrenula pozornost na “Tjedan solidarnosti s Crkvom Bosne i Hercegovine” koji će se u ovoj korizmi održati po osmi put, a što je očit primjer djelotvorne ljubavi katolika iz Hrvatske prema onima koji u BiH imaju više teškoća nego mi. Nadalje, biskup Košić je istaknuo kako se u izjavi spominje i Ukrajina. U tom kontekstu je obavijestio, kako je stiglo pismo kijevskog nadbiskupa kojim moli za solidarnost. Mi izražavamo solidarnost i pozivamo naše vjernike na molitvu za mir u Ukrajini, rekao je biskup, dodajući da se u izjavi spominje i Sirija.

Nadovezujući se na biskupa Košića, član Komisije fra Bože Vuleta naglasio je kako se sadržaj izjave nadovezuje na V. hrvatski socijalni tjedan koji je održan u listopadu 2011. Podsjetio je na temu “Kultura rada u Hrvatskoj”, te sa žaljenjem konstatirao slabu recepciju zaključaka Tjedna kako u političkoj i društvenoj javnosti, tako i u Crkvi u kontekstu promicanja društvene dimenzije vjere.
Umjesto dijaloga o problemima, promišljanja budućnosti rada i odgoja za rad, umjesto usredotočenosti na korištenje sredstava iz EU, na brojnim su mjestima izbijali sukobi, štrajkovi i teme kojima se pokušavalo zamagliti ozbiljne probleme i ozbiljne teme. Naglasio je kako se u kontekstu strukturnih reformi može reći da se država ipak uključila u ono što su tražili, tj. rješavanje pitanja vezanih uz rad s izradom prijedloga Zakona o radu koji unatoč nesuglasju sindikata i drugih socijalnih partnera prolazi saborsku proceduru. Dakle, radi se o nečemu vrlo važnom, ali bez temeljne suglasnosti, ustvrdio je Vuleta.
Ne niječući potrebu strukturnih reformi, ne možemo ne vidjeti da one gotovo najčešće pogoduju privatnim interesima novčara, špekulanata i trgovaca, a na štetu su javnog interesa, i navlastito prava zaposlenika.
Za današnju kao nikada do sada sumornu perspektivu u Hrvatskoj odgovorne su sve dosadašnje izvršne i zakonodavne vlasti koje su privatizirale i “pretvarale”, zaduživale Hrvatsku i “liberalizirale” je od njezinih rijetkih bogatstava.
Vuleta je upozorio kako je vlada odustala od zakona o povremenim poslovima. To bi izuzetno dobro da se u prijedlogu Zakona o radu ne pojavljuju zlosretne agencije za privremeno zapošljavanje. Njima se ostavlja prevelika sloboda prava trgovanja zaposlenicima i snižavanja plaća, što bitno smanjuje prava kolektivnih pregovora, ugovaranja, i općenito prava radnika iz tih ugovora. Ali ne samo to, taj zakon bitno smanjuje prava sindikata, što predstavlja veliko nazadovanje kako civilizacijsko, tako i ono ljudskih prava i radničkih sloboda.
Također je upozorio kako taj zakonski prijedlog nije zaštitio nedjelju, kao dan obveznog počinka i mogućnosti zajedništva s obitelji. U tom kontekstu, Vuleta je upozorio kako dvije skupine ljudi postaju sve ugroženijima. To su nezaposleni, jer su isključeni iz svijeta rada, a to su i prezaposleni, jer su isključeni iz obiteljskoga i društvenoga života.
Hrvatska neće moći izaći iz ove sumorne perspektive bez napora čitavog društva, ali ni bez prethodne suglasnosti političkih snaga oko bitnih problema, te oko strateških i nacionalnih interesa. Uz radno zakonodavstvo tu spada i reforma javne i državne uprave, porezna politika prema radu i potrošnji, te prema kapitalu i financijskim transakcijama, energetska politika i ophođenje s posljedicama klimatskih promjena, očuvanje i promicanje općih i javnih dobara. Među ta pitanja spada osobito zaštita obitelji i demografska natalitetna politika, naglasio je Vuleta, te upozorio “Hrvatska mora postići suglasnost oko tih bitnih pitanja, jer to je pitanje njezina ‘biti’ ili ‘ne biti’. Zato bi bilo važno da političke snage, unatoč i usprkos svemu, baš zbog tako lošeg stanja što prije krenu putem suradnje oko tih bitnih tema i pitanja. Hrvatskoj je potrebna velika koalicija, ali ne ona politička, nego velika koalicija za dobar život svih građana. Od vjernika, kao i od svih ljudi dobre volje očekujemo da se uključe u tu nadstranačku koaliciju”.
Vuleta je istaknuo i potrebu solidarnosti s onima koji su izloženi i pogođeni različitim krizama. No, upozorio je, citirjaući papu Franju, kako se ta solidarnost ne može reducirati na neke povremene čine darežljivosti, već ona podrazumijeva “stvaranje novog mentaliteta koji razmišlja o terminima zajedništva prioriteta i života svih nad prisvajanjem dobara od strane nekolicine”.
Naša Komisija podsjeća i ističe da je naša dužnost – i kršćanska i građanska i ljudska – da iskažemo svoju stvarnu solidarnost ne samo s potrebnima i sirotima u vlastitoj domovini nego i u svijetu, te da u toj skrbi počnemo s najbližima. To su ne samo Hrvati u Bosni i Hercegovini – koji su krivnjom velikosrpskog agresora, ali i odgovornošću nekih politika Republike Hrvatske, danas osiromašeni i obespravljeni u vlastitoj domovini te još i minorizirani u Federaciji – nego i svi građani te nesređene zemlje, koji trpe od bezakonja, korupcije, nezaposlenosti i nejednakosti. Nepravedni Daytonski “mir” – kojim je cinični svijet podijelio Bosnu i Hercegovinu i nagradio napadače i genocid, a samo zaustavio rat – treba što hitnije izmijeniti i osigurati uvjete obnove države i društva te poštivanje zakona. Isto tako potrebno je pravno i silom javne vlasti osigurati sva ljudska, građanska i nacionalna prava svih autohtonih stanovnika Bosne i Hercegovine, osobito Hrvata koji su najnezaštićeniji, citirao je odlomak izjave Vuleta.
Na kraju je istaknuo kako stvarnu solidarnost zaslužuju i narodi Ukrajine i Sirije. Diplomatska zabrinutost neće učiniti ništa, jer nevolje i tragedije tih naroda zahtijevaju ne samo riječi, nego i konkretna djela prvenstveno političkih dužnosnika a onda i drugih.
Na kraju je Vuleta još jednom pozvao na molitvu za Ukrajinu i ukrajinski narod, ali isto tako i na molitvu i za druge probleme i potrebe istaknute u izjavi.
Objavljivanje naše izjave poklapa se s početkom korizmenog vremena koje je posebno posvećeno postu, pokori i molitvi, što uključuje nadasve dobra djela, a ona su na razne načine i nama moguća, pa s tim računamo. Stoga molimo da Gospodin otvori srca svima onima koji iskreno traže rješenja problema kako u našoj domovini, tako i u međunarodnim pitanjima i problemima, zaključio je fra Bože Vuleta.