Šarengrad, (IKA/TU) – Nakon što su višegodišnji konzervatorski radovi na obnovi gotičke franjevačke crkve Sv. Petra i Pavla u Šarengradu uspješno privedeni kraju, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, u zajedništvu s provincijalnim ministrom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željkom Železnjakom predvodio je u nedjelju 2. ožujka slavlje posvete crkve. Svečanost je počela ulaznom procesijom i unošenjem moći sv. Leopolda Bogdana Mandića, koje su potom postavljene pred novi kameni oltar. Nadbiskupu su predani ključevi župe, a predstavnik župljana nadbiskupu je uputio pozdrav i izložio kratku povijest župe.
Nadbiskup Hranić blagoslovio je vodu te njome poškropio okupljene vjernike te stijene i oltar, a okupljenom puku uputio je pastirsku riječ. Osvrnuvši se na netom pročitan evanđeoski odlomak u kojem Isus govori “Ne budite zabrinuti: što ćete jesti ili što ćete piti. Pogledajte ptice nebeske i ljiljane poljske!” nadbiskup je rekao kako su Isusove prispodobe o životu ptica i ljepoti ljiljana slikoviti izričaj temeljne poruke: život nema svoje ishodište u nama samima, premda se u nama i kroz nas očituje. Život je dar i ne podliježe logici niti zakonitosti tržišta, isplativosti i koristi. Poručio je kako to evanđelje otvara put k otkrivanju činjenice da naš život nije samo plod dara naših roditelja, nego da je, prije svega, dar živoga Boga te da smisao života ne proizlazi iz toga koliko smo uspjeli proizvesti, zaraditi, koliko posjedujemo, na kojemu smo stupnju društvene ljestvice, nego iz vjere da smo zamilovani i ljubljeni u Isusu Kristu te da ta vjera i u najtežim trenucima omogućuje da duboko udahnemo zrak životne nade koja nam govori da Bog Otac neće dopustiti da propadnemo. Istaknuvši kako je prizemna logika isključivo ovoga svijeta, koja ne zna ni za što drugo osim za materijalne interese, profit, vlast i moć, uvijek nastojala ušutkati Isusovu osloboditeljsku poruku o ljudskom životu kao Božjem daru, nadbiskup je naglasio kako nitko ne može raspolagati niti gospodariti tuđim ljudskim životom; jedino njegov Stvoritelj – dobri Bog: “Niti jedan čovjek zato ne smije biti iskorištavan, kao sredstvo po kojemu se gazi i kojega se žrtvuje da se dođe do nekoga cilja. Poštovanje prava drugoga, neprihvatljivost pobačaja i eutanazije, poštovanje tuđih prava, poštovanje identiteta i kulture drugih naroda, pravo svih na slobodu i samostalnost, prava radnika, solidarnost sa socijalno ugroženima, a ne služenje profitu i krupnom kapitalu, poštovanje nedjelje i obitelji, uzvišenost majčinstva i očinstva… Ta poruka o ljudskom životu kao nepovredivom Božjem daru, koja se očituje na različite načine i progovara kroz različite teme i pitanja ljudskog života – ta poruka uvijek smeta i zato se gazilo dostojanstvo i svetost i ovoga sakralnog prostora: da bi se ušutkala ta poruka života koja odavde odjekuje.”

Uslijedio je svečani dio posvete oltara i crkvenih stijena. Nakon što je pročitana povelja o posveti, nadbiskup je moći bl. Leopolda Bogdana Mandića, zajedno s poveljom, ugradio u oltar te izgovorio posvetnu molitvu. Svetom krizmom pomazao je oltar te, uz pomoć provincijalnog ministra Železnjaka, na četiri mjesta pomazao crkvene stijene. Oltar je na pet mjesta posipao tamjanom i zajedno s poslužiteljima zapalio, nakon čega je oltar urešen i pripravljen za nastavak misnog slavlja. Nakon pričesti blagoslovljen je i tabernakul u kojemu će se čuvati Presveti Oltarski Sakrament te je zapjevan himan Tebe Boga hvalimo.

Na kraju mise nazočnima se obratio provincijal Železnjak, izričući radost što su okupljeni u obnovljenoj crkvi. “Ne možemo se ne sjetiti događaja krajem 1991. godine, i svih vas prognanih, poginulih, ubijenih, stradalih. I ova crkva proživjela je svoju kalvariju, bila devastirana, ali danas je doživjela uskrsnuće. Mnogo toga bilo je uništeno, otuđeno, nestalo”, rekao je Železnjak, prisjećajući se braće koja su ostala s mještanima i s njima krenula u progonstvo te pokojnog fra Budimira Mije Cvitkovića, koji je po završetku rata došao u Šarengrad te u Kronici samostana opisao zatečeno stanje te mnoštvo drugih pojedinosti kojima je pokazao svoju bliskost svakom čovjeku, vjerniku. “Obnovili smo ovu crkvu da bi se u njoj okupljali, slušali Božju riječ, po njoj živjeli i bili ljudi po zamisli Božjoj. Ovo je lijep vanjski događaj za ovo mjesto i ovu župu, ali će još veličanstveniji događaj biti onaj kada Božja riječ pobijedi u svakom od vas, da se više niti jedan čovjek ne osjeća ruševinom, nego zgradom Božjom. Zato vas pozivam da rado dolazite u obnovljenu crkvu, da se radujete onome što nosite u sebi, jer vi ste građevina Božja i dozvolite da Bog izgrađuje vaše ljudsko srce”, poručio je provincijal Železnjak. Potom je izrekao zahvalu svim dobročiniteljima: Ministarstvu kulture RH, Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, Zajednici Cenacolo, svojoj franjevačkoj provinciji, konzervatorima i dobročiniteljima iz domovine i svijeta, kao i svakom pojedincu. Zahvalu je uputio svoj braći franjevcima, posebno provincijskom ekonomu fra Zvonimiru Lutroviću i šarengradskom župniku fra Josipu Šoštariću, dok je posebnu zahvalu uime svih vjernika župe i sve braće uputio nadbiskupu Hraniću, rekavši: “Kao dobri pastir svoje nadbiskupije nastavljate bdjeti nad ovom zajednicom i župom, poput Vašega predšasnika, nadbiskupa u miru Marina Srakića, koji je ovim ljudima svo vrijeme širio optimizam, hrabrio ih i podržavao u dobru. Zahvaljujemo Vam za svaku duhovnu i materijalnu pomoć, ohrabrenje i podršku našem franjevačkom načinu života.” Tijekom mise i obreda posvete koncelebriralo je 12 svećenika, među kojima gvardijan iločki fra Oktavijan Nekić, gvardijan vukovarski fra Gordan Propadalo te dekan Vukovarskoga dekanata Pavao Kolarević. Uz organizaciju vlč. Marija Brkića, svečanom događaju pridonijeli su članovi Ekonomskog i Pastoralnog vijeća, župni zbor, nekolicina bogoslova Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, članovi domaćeg KUD-a te brojni župljani iz Šarengrada i Mohova.