Istina je prava novost.

Zašto je Bog postao čovjekom?

Kapitalno djelo sv. Anzelma iz Canterburyja objavljeno u izdanju Kršćanske sadašnjosti

Na hrvatskome jeziku objavljeno je kapitalno djelo sv. Anzelma iz Canterburyja “Cur Deus homo” ili “Zašto je Bog postao čovjekom”, jedno od najznačajnijih teološko-filozofskih spisa srednjega vijeka koje je obilježilo čitavu zapadnu misao.
Taj prvi hrvatski prijevod, koji u izdanju Kršćanske sadašnjosti uz hrvatski donosi i latinski original, sada će moći koristiti kako hrvatski teolozi tako i filozofi i sve koje zanima razvoj kršćanske misli, posebice stoga što je riječ o knjizi koja je daleko nadišla svoje vrijeme i postala stožernom u povijesnome razvoju teološko-filozofske misli Zapada.
“S velikim je zalaganjem vlastitim umom, u skladu s vjerom, nastojao shvatiti ono što je osjećao da se, ovijeno mrklom tamom, krije u Svetom pismu” – riječi su Anzelmova biografa Eadmera koje jezgrovito izražavaju osnovnu crtu Anzelmova razmišljanja, crtu koja se posebno jasno uočuje u tekstu dijaloga Cur Deus homo – Zašto je Bog postao čovjekom, u kojemu se isprepliću razjašnjavanje vjere (u službi meditacije) i pozornosti prema jeziku i njegovu odnosu prema značenjima koja izriče i prema stvarnosti koju izriče.
Sve kruži oko pitanja: Po kakvoj je nužnosti i zbog čega Bog, koji je svemoguć, uzeo poniznu i nesavršenu ljudsku narav te postao konkretnim čovjekom da bi nositelje te iste ljudske naravi mogao spasiti, otkupiti od grijeha?
Anzelmov je odgovor jasan: Bog spašava čovjeka iz ljubavi, ali on ga ne spašava bez čovjeka. Odgovor pokazuje neophodnost oštroumlja povezanog s ljubavlju prema svojem “predmetu”, on nosi biljeg svojega vremena, ali još više odiše on dahom radosnog uvjerenja pisca koji zna Komu je povjerovao i u Koga vjeruje. Sv. Anzelmo (1033. – 1109.) benediktinski je monah i kasniji nadbiskup u Canterburyju, autor brojnih djela koja su utjecala na razvitak kršćanske misli u srednjem vijeku i kasnije, ali i autor kojemu je kršćanska povijest priuštila brojna iskrivljavanja njegove misli.
Njegova najpoznatija djela – Monologion, Proslogion, Cur Deus homo, dijalozi o istini, slobodi volje, milosti i predznanju Božjem te pismo o utjelovljenju Riječi – konkretna su izvedba augustinskog programa promišljanja vjere koja traži razumijevanje same sebe kao čina i kao sadržaja: fides quaerens intellectum. Anzelmo pokazuje kako vjera angažira najbolje čovjekove snage uma, volje i srca da bi bila promišljana, življena i komunicirana.
Knjigu je preveo i opširnim uvodom opskrbio dr. Stjepan Kušar. (ika/kj)