Hvar, (IKA) – “Laik u poslanju Crkve” naslov je poruke koju je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk uputio svećenicima, posebno župnicima svoje trootočke biskupije, ali i vjernicima laicima.
Na početku ističe da Drugi vatikanski sabor posvećuje posebnu i istaknutu pozornost laicima i njihovu djelovanju unutar Crkve. Podsjećajući na brojne pisane preporuke vezane uz temu laika i njihova poslanja u Crkvi, biskup se pita o tomu kako je tema o laicima odjeknula u trootočkoj Crkvi i odgovara: “Različito. Ali puno toga se i uglavnom svodilo na poneki dekanatski sastanak, tu i tamo uz neko pedavanje, pa i u uključivanje laika u (jednu) našu godišnju skupštinu, a najviše, zapravo, više–manje naše propovijedanje bilo je upravljeno laicima. Dakako, mnoga (naša) govorenja, na našu propovjedničku žalost, ‘pucala su preko glave’ i rijetko ‘pogađala’ željeni cilj”.
Osvrnuvši se na značenje riječi laik, biskup je ustvrdio kako ona označuje vjernika – svjetovnjaka koji ne pripada svećenstvu, te postoji od ranokršćanskoga vremena. Navodeći značenje pojma kroz povijest, istaknuo je da je u 20. stoljeću došlo do zamaha laikata i osnivanja mnogih laičkih udruga.
Pritom ističe Drugi vatikanski koncil koji naglašava zajedničku ulogu laika i klerika, osobito u apostolatu, te na poseban način pobudnicu Christifideles laici koja donosi napomene i upute o nekim pitanjima suradnje vjernika sa službom svećenika.
U nastavku ističe posebnost i duhovnu podršku prema laicima s obzirom na specifičnosti otočkih župa: “U našim župama s obzirom na uključivanje laika u život Crkve, župe osobito, trebali bismo posebnu pozornost darovati braći laicima, članovima ekonomskih vijeća, tzv. crkovinarima. Tu, dakako, spadaju članovi bratovština na tlu naše biskupije. Tu su uključeni naši zvonari, sakristani, pa i ministranti, te ‘dobre žene’ koje čiste i uređuju naše kuće, kao i župske i ine crkve u župama. Broj tako ‘angažiranih’ laika u našim župama nije mali. Dapače! Nije prikladna riječ ‘iskoristiti’, ali kako zaista korisno vrednovati taj broj koji se ‘ukazuje’ na ‘vidiku’ naših želja? Da li očekivati neki kvalitetniji ‘materijal’ ili postojeće stanje uočiti i tom stanju dati punu i potrebitu pozornost?” pita se mons. Štambuk, podsjećajući da Crkva ne smije zanemariti radnike, pa i one najobičnije, jer je riječ o poštovanju svakoga “poštenoga” posla, a zatim i o povjerenju što ga Crkva treba pokazati prema tim ljudima.
Osvrnuvši se na različite službe koje mogu obnašati braća i sestre laici koji nisu ni svećenici ni redovnice, a imaju osjećaja za “Božju stvar”, biskup ističe: “Priznati treba da nije lako i jednostavno ‘vratiti kotač povijesti’ i učiniti da ožive one vrijednosti što su ih u nas brojni laici isticali i živjeli u vremenu prije Drugoga svjetskog rata. Lako je neprijateljima vjere bilo srušiti tolike vrijednosti u malo vremena, ali puno je vremena potrebno da bi se nešto slično izgradilo u našem vremenu i s ovovremenim generacijama”.
Na kraju ohrabruje vjernike laike da se ne daju pokolebati, pogotovo ako osjećaju “zov” dubljega duhovnoga života, te da budu “propovjednici svojim svetim životom” i “suradnici istine”.

.