Slavonski Brod, (IKA) – Povodom 25. obljetnice smrti mons. Vida Mihaljeka, dugogodišnjeg slavonskobrodskog župnika i dekana misu zadušnicu u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu predvodio je ponedjeljak, 24. veljače domaći župnik Ivan Lenić, slavonskobrodski dekan.
Život i djelo mons. Mihaljeka u svojoj je propovijedi ocrtao Anto Pavlović, župnik brodske župe Krista Kraja u Brodskom Varošu.
„Imao je toplo zagorsko i široko slavonsko srce. Imao je veliko svećeničko srce, koje je žarko i vjerno ljubilo Gospodina. Imao je karizmu okupljanja oko sebe te je širom otvarao vrata svima koji su željeli doprinijeti rastu župe. Velikodošno je u župu sv. Sjepana, koja je tada bila jedina brodska župa, surađivao i prihvatio uršulinke koje su sa sobom donijele pobožnost Gospi Brze Pomoći. Tako je od 1977. Gospa Brze Pomoći postala i glavna zaštitnica te crkve i župne zajednice. Nakon službe župnog vikara u Bošnjacima cijeli je svoj svećenički vijek proveo u toj brodskoj župi prvo kao župni vikar, potom kao upravitelj, a poslije i kao brodski dekan, te iz nje osnovao šest novih župa, u kojima je ujedno bio i prvi upravitelj”, rekao je, između ostalog, vlč. Pavlović
„Spominjemo se večeras sa zahvalnošću našeg župnika mons. Mihaljeka – svjedoka vjere koji je svojim djelima ostavio velikog traga u našoj župi i gradu. Pozvani smo i mi, poput njega, živjeti svoju vjeru i tome poticati i druge”, rekao je župnik Lenić.
Mons. Vid Mihaljek rođen je na blagdan sv. Alojizija Gonzage 21. lipnja 1921. u Majkovcu, filijali župe Brckovljani u Hrvatskom Zagorju u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Stanka i majke Ane. Za svećenika ga je 18. srpnja 1948. zaredio biskup Akšamović. Svoju mladu misu slavio je skromno u kapelici bolesničkog dojela Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Dva su mjesta njegove svećeničke službe: Bošnjaci gdje je djelovao kao župni vikar, a potom Slavonski Brod gdje je nakon službe kapelana djelovao kao župnik, a poslije i dekan. Godine 1966. uz stogodišnjicu gradnje đakovačke katedrale imenovan je začasnim kanonikom đakovačkog i srijemskog Stolnog Kaptola. Šesnaest godina poslije, 1982. uz slavlje 100. obljetnice posvete iste katedrale počašćen je naslovom monsinjora.
Umro je 24. veljače 1989. godine u 68. godini života i 41. svećeništva od bolesti srca. Mnogi se Brođani sjećaju njegovo pokopa, dotada neviđenog u Slavonskom Brodu, koji je okupio više tisuća vjernika među kojima su bile mnogobrojne redovnice i 80-ak svećenika. Pokopan je na gradskom groblju u Slavonskom Brodu nedaleko kapelice Sv. Lovre u svećeničkoj grobnici zajedno s još dva velika brodska svećenika Josipa Rimca i Marka Majstorovića.