Požega, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević u pratnji ravnatelja Biskupijskog Caritasa Gorana Lukića te župnika Đure Cvitića posjetio je 24. veljače poplavljeno područje u župi Krapje u jasenovačkoj Općini. Susreo se s pojedinim obiteljima, djelatnicima Hrvatskih voda, interventnom policijom, vatrogascima, vojnicima i drugima koji su zauzeti u obrani od poplave. O trenutačnom stanju biskupa je izvijestila načelnica jasenovačke Općine Marija Mačković. Najteže je u naseljima Bukovica i Trebež gdje su rijeka Sava i potok Sprud poplavili nekoliko kuća vodama koje stižu iz pravca Lonjskog Polja, a druge domove stanovnici nastoje obraniti uz pomoć vojske i vatrogasaca izgrađujući oko njih zečje nasipe, motornim crpkama danonoćno izbacujući vodu iz prostora neposredno oko kuća. Stariji mještani i stoka uglavnom su iseljeni, organizirana je prehrana uz pomoć Crvenog križa i vojske, a Caritas Požeške biskupije dodijelio je trenutačni novčani iznos od 20.000 kuna za benzin kako se ne bi zaustavile motorne crpke te pošiljku ribarskih i drugih čizmi za stanovništvo aktivno u obrani od poplave. Stručnjaci procjenjuju da se voda s poplavljenog područja neće povući brzo te je odlučeno da nakon toga Caritas zajedno s drugim čimbenicima utvrdi najveće potrebe u obnovi kuća za stanovanje i sudjeluje u organizaciji pomoći.
Biskup je potom u pratnji župnika Darija Šimića posjetio Kraljevu Veliku u lipovljanskoj župi gdje prodiru vode iz Lonjskog polja te ugrožavaju desetak kuća i prijete daljnjim poplavama mjesta. Dočekao ga je načelnik Općine Lipovljani Mario Ribar s vatrogascima, predstavnicima Crvenog križa i drugim suradnicima koji dežuraju i izgrađuju zečji nasip u skladu s vodenom opasnošću te su ga upoznali sa stanjem. Na mjestu punjenja vreća s pijeskom biskup se susreo s vatrogascima i domaćim ženama koje su na pomoć u organiziranom pripravljanju hrane. Zahvalio im je svima za žrtvu u nastojanju oko obrane kuća svojih susjeda od poplave. Potom je u crkvi Sv. Antuna Padovanskoga u Kraljevoj Velikoj slavio misu na kojoj su sudjelovali ravnatelj Biskupijskog Caritasa Goran Lukić, domaći župnik Dario Šimić, jasenovački, krapjanski i Lonjski župnik Đuro Cvitić te brojni vjernici iz samog mjesta i iz drugih dijelova lipovljanske župe. Istaknuo je kako je u organiziranju obrane od poplave važno pokrenuti pojedine društvene razine, od političke, do vatrogasne, vojne i mjesne, ali kad po molitvi stave svoje nevoljno stanje u odnos s Bogom, tada nisu prepušteni samo ljudskim mogućnostima. Pozvao je na molitvu za sve one koji stradavaju kao i za one koji im pomažu u Kraljevoj Velikoj, Trebežu, Bukovici i drugim mjestima.
Biskup je u homiliji podsjetio kako individualizam u našem društvu udaljuje ljude jedne od drugih i širi ravnodušnost, ali kad pritisne nevolja da se mnogi pokrenu, nastoje priteći u pomoć, zajedno nešto ostvariti i da je ta blizina i povezanost ljudi najdragocjenija u takvim situacijama. Istaknuo je da čovjek ne može bez drugoga i kad ostane sam da je konačno izgubljen, te da blizina bližnjega u trenucima nevolje, makar i ne mogao puno pomoći, znači silno veliku potporu. U Hrvatskoj je potrebno promicati još veću osobnu, obiteljsku i društvenu otvorenost za iskustvo Božje blizine, njegova svjetla, spoznaje dublje razine našeg postojanja. Kad čovjek djeluje iz jedinstva s Bogom, iz povezanosti pameti i srca, ostvaruje duboki smisao svoga postojanja. Tada težina koju susrećemo na svom životnom putu nije prokletstvo, nego pročišćavanje kako bi u svemu što se događa zasjalo ono što je uistinu vrijedno, časno, pošteno, dobro i plemenito. Ako nevolja koja se događa ovih dana bude probudila našu osjetljivost za nove vrijednosti, napose međusobnog poštovanja i solidarnosti, tada je ona poslužila rastu našeg ljudskog dostojanstva, zaključio je biskup.
Na završetku euharistijskog slavlja biskup je podsjetio kako je prije nekoliko godina prigodom vizitacije lipovljanske župe posjetio i Kraljevu Veliku, te da je – saznavši za opasnost od poplave – rado došao posjetiti vjernike koji su u nevolji i da mu osobitu radost pruža spoznaja kako je njihovo vjerničko srce, poput vitkog zvonika njihove crkve osvijetljena noću, obasjano Božjim svjetlom. Zamolio je Isusovu Majku da im pomogne kako bi uvijek ostali takvi, osobito u trenucima poteškoća.