Split, (IKA) – U povodu zlatnog jubileja lista „Marija”, u nizu „Knjižnice Marija” objavljena je nova knjiga „Marijina bibliografija (1963.-2012.), vjerski list za Marijine štovatelje” fra Petra Lubine, OFM u nakladi Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu.
Riječ je o bibliografiji koja se sastoji od tri cjeline: „Pregled članaka”, „Stvarno kazalo” i „Pregled autora u člancima”. U prvoj cjelini vremenskim slijedom navedeni su tekstovi pojedinih brojeva „Marije”, za koju je u sažetku prikaz pedesetogodišnjeg postojanja lista, istaknuto je kako je to „svojevrsna enciklopedija” te da „svojim sadržajem ispunja određenu prazninu u Crkvi u Hrvata”. U drugom dijelu je stvarno kazalo, kako bi se blago sabrano u „Mariji” moglo lakše koristiti. Posljednji brojevi godišta donosili su i stvarna kazala, koja su o 25. obljetnici objedinjena i zasebno objelodanjena. Ovdje su im dodana kazala i ostalih godišta, sve je upotpunjeno i dorađeno te pruža detaljan uvid u obrađenu tematiku, poredanu abecednim slijedom predmeta i pojava. U trećem dijelu abecednim redom donesen je popis autora tekstova objavljenih u „Mariji”. Nakon imena ili inicijala u zagradi je godina objavljivanja, a zatim stranice kojom tekst počinje i završava. Više tekstova prvih godišta nije potpisano ili su ispod njih inicijali za koje nije moguće doznati tko se iz njih krije. Mnoge tekstove je, posebno kraće tekstove, napisao ili priredio tadašnji pokretač i glavni urednik Vjenceslav Glibotić, koji je posebno volio dosjetke i neobičnosti, i koji je vjerskom listu dao jednostavno i prepoznatljivo ime Marija. U navođenju autora, sadašnji urednik fra Petar Lubina držao se prezimena i imena, odnosno pseudonima i inicijala, pa se neki mogu pronaći na više mjesta i u više oblika, te je nastojao donijeti što manje inačica, pa ih je u njihova imena ili prezimena ubacivao zagrade kako su potpisivana. Neki pisci su ujedno bili i prevoditelji, a neki priređivači, pa je njihov popis donio tim slijedom s tom naznakom.
Suradnici „Marije” gotovo su iz svih crkvenih zajednica i krajeva domovine, a jednako tako iz krugova katoličkih vjernika svjetovnjaka. Najviše članaka potpisao je urednik. Njegovu službu do br. 10/1982. obnašao je fra Vjenceslav Glibotić, a kasnije fra Petar Lubin. Papine marijanske tekstove do kraja 1988. godine birao je i prevodio fra Bonaventura Duda.
Fra Nedjeljko Jukić, OFM, u svojoj recenziji „Bibliografiji” je zapisao „Bilo kako bilo, u raznoliku, ali ipak neveliku, suzvježđu hrvatskih vjerskih tiskovina, osobito ovako dugovječnih „Marija” je ostvarila vlastitu osebujnost te našla svoju životnu nišu i razlog postojanja. To potvrđuje i danas zavidan broj njezinih vjernih čitatelja, i to u okružju nerazvijene čitalačke kulture i u trendu nagla okretanja čitatelja od tiskanih prema nekim drugim suvremenim medijima”.
Ova opsežna i bogata „Marijina” bibliografija je bogati doprinos pedesetogodišnjega plodonosnog djelovanja Marije i veliki je dobitak za sve one koji se žele posvetiti proučavanju Gospine nazočnosti u Crkvi i narodu u Hrvata.