Požega, (IKA) – U drevnoj crkvi Sv. Lovre u Požegi u čijem oltaru se čuva relikvija bl. Alojzija Stepinca 10. veljače svečano je proslavljen njegov blagdan. Euharistijsko slavlje kojim je iskazana počast drugom zaštitniku Požeške biskupije u koncelebraciji s domaćim biskupom Antunom Škvorčevićem, predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić.
Na početku slavlja biskup domaćin pozdravio je prepunu crkvu Stepinčevih štovatelja koji su se došli spomenuti 54. obljetnice njegove blažene smrti te njegova lika kojeg mnogi pamte kao nezaboravnog pastira, svjedoka časti i neustrašive vjernosti Isusu Kristu, njegovoj Crkvi i svome narodu.
Dubrovački biskup u propovijedi je izrazio radost što u zajedništvu s nazočnima vjernicima može Gospodinu zahvaliti za dar svjedoka i mučenika bl. Alojzija.
Slaveći blagdan bl. Alojzija Stepinca, dodao je, s pravom se pitamo koja je njegova poruka danas. U tome nam mogu pomoći navještena biblijska čitanja koja na svoj način predstavljaju bl. Alojzija, a koja su istodobno i program života svakog kršćanina. Tako naviješteni ulomak iz Knjige mudrosti predstavlja bl. Alojzija kao pravednika. O smislu patnje pravednika govori i novozavjetni ulomak iz Druge poslanice Korinćanima prema kojoj se smisao patnje pravednika ne iscrpljuje samo u Božjoj utjesi, nego patnja pravednika dobiva i jednu novu i izuzetno važnu dimenziju, a ona su “drugi oko nas, naša braća i sestre, oni kojima mi, podnoseći patnju osnaženi Božjom utjehom, možemo donositi i donosimo utjehu kojom smo sami utješeni”.
“To je bila veoma važna dimenzija bl. Alojzija, koji je svojim dostojanstvenim držanjem, uvijek jasan i dosljedan, kako u predratno vrijeme, tako i u vrijeme nacizma i fašizma, a onda i komunizma, prije procesa i na procesu, na robiji i u zatočeništvu, ljudima svog vremena, ali zatim i svih olovnih godina komunističkog razdoblja kad je njegov grob postao mjestom hodočašća, vjernicima davao snagu da i sami, vjerni Bogu i Crkvi, dostojanstveno podnose one patnje koje je on podnosio”, objasnio je biskup Uzinić.
Na to se nadovezuje plodnost o kojoj progovara Isus u evanđeoskom ulomku “dozivajući nam u pamet logiku pšeničnog zrna”. Nije, međutim, bl. Alojzije slučajno postao plodonosno pšenično zrno. Bog ga je izabrao i poslao u točno određeno vrijeme i prostor u kojemu je živeći kao pravednik trebao umrijeti sebi, da bi živio Bogu i bližnjima.
“Vrijeme u kojem mu je Bog povjerio poslanje bilo je obilježeno trima zločinačkim totalitarizama koji su poharali Europu i svijet, a u kojima nam je trebao upravo jedan pastir njegovog profila, koji će znati reći pravu riječ, činiti prava djela i koji se, pred zlom s koje god strane ono dolazilo, neće pokolebati nego će nastaviti do kraja hrabro, po cijenu vlastitog života, svjedočiti vjernost Bogu i njegovoj Katoličkoj Crkvi. Oči sviju koji su bili pogođeni zlom triju zločinačkih sustava koji su nas pohodili i koji su na ovim našim prostorima oduzeli stotine tisuća žrtava bile su usmjerene najprije prema mladom zagrebačkom nadbiskupu, tražeći riječi utjehe i usmjerenje za ponašanje, a on je ih davao i riječima i životom počinjući od svoga biskupskog gesla ‘U tebe se, Gospodine, uzdam!’ Te su riječi bile životna odrednica bl. Alojzija”, rekao je biskup Uzinić, dodajući da je s dubokim pouzdanjem u Gospodina prihvatio biskupsko imenovanje i poslanje u teškim vremenima. S dubokim pouzdanjem u Gospodina, nastavio je, hrabro je i za ono vrijeme pastoralno vrlo napredno vodio svoju nadbiskupiju, ali i bio usmjerenje svima drugima. “S tim istim pouzdanjem prozivao je i osuđivao ‘rasne zakone’, ali i kasnije likvidacije nevino pobijenih ‘klasnih neprijatelja’. S istim je pouzdanjem u Gospodina, sjeo i na optuženičku klupu. Nije ga izgubio niti kad je nepravedno optužen i osuđen. U tom pouzdanju u Boga, jedinog pravog Suca, je i umro izgovarajući riječi: ‘Budi volja tvoja!'”, istaknuo je dubrovački biskup.
Dodao je da je bl. Alojzije, poput svih Božjih ugodnika, i danas suvremen. On prije svega poručuje da smo i mi na svoj način izabrani i poslani u sadašnje vrijeme i ovaj prostor. “Moramo shvatiti da je prošlo vrijeme Stepinčeve Crkve, koliko god da smo na nju ponosni i za nju Bogu zahvalni, i da živimo u pluralnom društvu, a što znači da naš odnos prema tom društvu nije i ne može biti isti onom koji je bl. Alojzije imao prema totalitarnim sustavima svog vremena. Uspijemo li to ispravno shvatiti, naći ćemo u Stepinčevoj bogatoj duhovnoj baštini propovijedi, govore i misli koji su vrlo suvremeni poticaji za promišljanje naše stvarnosti”, pojasnio je mons. Uzinić.
Rekao je da je bl. Alojzije, uz svijest da postoje i danas neprijatelji Crkve izvana, kojima bi se odupro svojim autentičnim kršćanskim životom, bio još više svjestan i toga da oni nisu krivci za naše probleme, nego da smo za mnoge probleme koji se događaju Crkvi, krivi mi sami, a krivi smo jer nam je vjera bila slaba i mlaka. On je propitivao savjest svoga vremena i neumorno poticao na promicanje vjere u hrvatskom narodu.
“Mi ćemo danas lako uprijeti prstom u sekularizam, pa i sekularizaciju, kao na neprijatelje vjere, lako ćemo optužiti diktaturu relativizma za moralnu dekadenciju našeg društva i vremena, ali mišljenja sam da bismo zajedno s bl. Alojzijem još više trebali priznati da naš glavni problem nije ništa od toga – totalitarizmi dođu, naprave ono što naprave i prođu, povijest najbolje ocijeni njihov rad – nego da je naš glavni problem to što smo im se mi kršćani prilagodili, što mi nismo živjeli i ne živimo logiku pravednika, onog koji utješen Božjom utjehom tješi druge, onog koji, poput Isusa, bl. Alojzija i brojnih drugih, živi logikom pšeničnog zrna. Uvjeren sam da to, potaknuti primjerom bl. Alojzija, možemo uvidjeti, ali i promijeniti s pouzdanjem u njegov zagovor, kako bismo bili ono što smo pozvani biti, a pozvani smo biti pravednici, oni koji s pouzdanjem u Boga radije trpe i trpeći donose utjehu drugima, nego li druge čine trpjeti, oni koji slijedeći logiku pšeničnog zrna umiru i umirući donose obilat rod”, poručio je biskup Uzinić, zamolivši bl. Alojzija da svojim primjerom bude poticaj, a zagovorom pomoć.