Istina je prava novost.

Sarajevo: Molitva za jedinstvo kršćana u Sabornoj crkvi

Mladi katolici i pravoslavni predstavili ekumenski projekt "Koračajmo zajedno"

Sarajevo, (IKA/KTA) – Posljednjeg dana Molitvene osmine, u subotu 25. siječnja, u večernjim satima u Sabornoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Sarajevu molilo se za jedinstvo kršćana. Službu su služili protojerej stavrofor Ranko Bilinac, protojerej stavrofor Čedo Đureinović i jerej Mladen Drobnjak zajedno s đakonom Mitrom Tanasićem. Uz pravoslavne i katoličke vjernike na Večernjoj službi okupili su se i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, vojni biskup Tomo Vukšić, veći broj pravoslavnih i katoličkih svećenika, redovnice raznih družbi, bogoslovi i drugi. Srpsko pjevačko društvo “Sloga” pjevalo je odgovore tijekom službe.
Nakon što su pročitana čitanja iz Knjige proroka Izaije, iz Poslanice sv. Pavla apostola Efežanima i iz Evanđelja po Luki, prigodnu propovijed izrekao je mons. dr. Niko Ikić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Na početku je podsjetio da ovogodišnja 105. molitvena osmina kao geslo ima Pavlovo pitanje upućeno zajednici u Korintu: “Zar je Krist razdijeljen?” Pavlova poruka je jasna: poslanje Isusovo ne dijeli, nego ujedinjava različite i približava udaljene. Kao i Krist tako i Crkva uključuje mnoštvo i raznolikost u jednom otajstvu i jednom poslanju. Ona je tajnovito jedinstvo u različitosti, poput tajne triju božanskih osoba u jednoj božanskoj naravi, istaknuo je dr. Ikić. Istaknuo je tri poznate Pavlove slike o Crkvi o kojima valja razmišljati u Molitvenoj osmini. Prva je slika “o Crkvi kao gradu Božjem koji okuplja različite stanovnike i građane” i u kojem nitko nije tuđinac, ni pridošlica nego su svi međusobno sugrađani i su-ukućani Božji. Različitosti u Božjem gradu u Crkvi nisu ni danas prepreka crkvenom jedinstvu i zajedništvu, nisu prokletstvo, nego blagoslov. Štoviše, različitosti su ures grada i njegovo bogatstvo, ako su njegovi građani ukorijenjeni u Kristu kao jedinom temelju grada”, kazao je dr. Ikić.
“Druga slika o Crkvi koju nam Pavao skicira je kuća Božja, hram Božji. Pavao takvu kuću zida na temeljima apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Isus Krist. Apostoli su trajni temelj Crkve od Krista izabran i u Crkvu ugrađen. Na drugoj strani Pavao odmah uz njih snažno ističe proroke, koji predstavljaju sve one koji nastavljaju apostolsko djelo izgrađivanja kuće Božje. Različite službe u Crkvi, hijerarhijske i laičke, moraju se i danas svojski založiti za izgradnju jedne kuće Božje i jedinstva u njoj. Kuća je jedna, jer je jedan temelj i jer je samo jedan zaglavni kamen”, kazao je dr. Ikić.
“Treća slika riše Crkvu kao obitelj, jer su vjernici ukućani Božji. Koji stanuju s Bogom čine jednu Božju obitelj. Članovi Crkve, kuće Božje, grada Božjeg su živi ljudi, živo kamenje. Oni su krštenjem suukopani u smrt Kristovu s nadom da će s njime i suuskrsnuti na život vječni. Oni sve svoje bitne nade vežu uz Krista a on ih međusobno veže vezom krsnog rodstva i kršćanskog bratstva. Krist svoje krštenike razumije kao svoju braću i sestre, pa je normalno da se i oni međusobno doživljavaju kao krsna braća i sestre. Imamo li pravo krštenu braću i sestre i dalje smatrati i vrednovati, tretirati i doživljavati kao strance, kao druge koji ne pripadaju nama, ako pripadaju Kristu, ako su ukućani Božji”, zapitao je dr. Ikić, naglasivši kako je “uvijek potrebno posvješćivati da je jedinstvo Crkve njezina bit i bitni znak; da je put ka punom i savršenom jedinstvu težak put, ali bogat milošću; da na tom putu ima prepreka i poteškoća, starih rana i nejasnoća, ali također ima vjere i zajedništva; da taj put u vjeri i ljubavi uvijek vodi Kristu i drugome”. “Neobično mi je važno istaknuti da se na tom putu moramo osloboditi straha od drugoga i straha od ekumenizma, jer strah širi nepovjerenje i produbljuje jaz. Na tom zajedničkom putu treba nam više radosti a manje ravnodušja, više zanosa i oduševljenja a manje beznađa i ne-interesa, više ljubavi u istini i istine u ljubavi”, zaključio je dr. Ikić.
Nakon Večernje službe druženje je nastavljeno u rezidenciji Metropolije dabrobosanske. Tijekom večeri mladi katolici Vrhbosanske nadbiskupije i mladi pravoslavni Metropolije dabrobosanske ukratko su predstavili ekumenski projekt “Koračajmo zajedno” koji vodi Nadbiskupijski centar za mlade “Ivan Pavao II. O projektu su govorili koordinatorica uime mladih Saborne crkve u Sarajevu Nadežda Mojsilović i koordinator uime katoličke mladeži Ivica Kustura. Upoznali su nazočne da će kroz predviđene aktivnosti za tri godine proći oko 500 mladih, od kojih bi oko 150 trebalo sudjelovati na tri ljetna ekumenska kampa. Kroz video prezentaciju pokazali su iskustvo kampa u Skopaljskoj Gračanici kod Bugojna tijekom koje su pohodili pravoslavnu i katoličku crkvu te džamiju i razgovarali s vjerskim predstavnicima te se bavili volonterskim radom i drugim aktivnostima.
Tijekom večeri nastupio i etno sastav “Kimval” iz Foče koji se predstavio s nekoliko pjesama. Riječ je o etno sastavu koji čine talentirani bogoslov sv. Petra dabrobosanskog i učenica srednje škole iz Foče. Osnivači skupine su jerej Vidak Vujadinović, profesor crkvene glazbe i dirigent kora Bogoslovije, te Nikola Kovač, profesor na Bogosloviji.