Dubrovnik, (IKA) – Ekumenska molitva za jedinstvo kršćana koja se već treću godinu događa u Dubrovniku uz sudjelovanje predstavnika Srpske pravoslavne Crkve na čelu s episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim Grigorijem Durićem, i predstavnika Katoličke Crkve predvođenih dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem održana je u subotu 25. siječnja u dubrovačkoj katedrali. Biskup Uzinić u pozdravu je istaknuo kako se Molitvena osmina održava pod geslom “Zar je Krist razdijeljen?” te nastavio: “I doista, gledajući Crkvu čini nam se da je i Krist razdijeljen. No, naša večerašnja prisutnost ovdje, a pripadamo različitim Crkvama, želi reći da je to samo privid, da Krist nije razdijeljen. Posebno je zahvalio “našem najdražem gostu” episkopu Grigoriju pozdravljajući ga “kao brat brata, kao biskup biskupa”. “Svjesni smo svi da su ovi naši molitveni koraci tek maleni koraci na putu prema vidljivom jedinstvu Crkve, ali znamo i da do jedinstva i ne može doći nekim velikim koracima, da se jedinstvo ne može nametnuti, da ono možete doći samo odozdo i samo ako je popraćeno molitvom”, istaknuo je biskup Uzinić.
U propovijedi episkop Grigorije posvjedočio je: “Uopće ne sumnjam da je Bog ljubav i vjerujem da je tom ljubavlju Bog stvorio svijet i načinio čovjeka, da je Isus tim dodirom ljubavi slijepima otvarao oči, gluhima uši, podizao hrome, uskrsavao mrtve, da je tom ljubavlju pozvao apostola Tomu da dotakne njegove rane, a onda uzašao na nebo i ostavio nam euharistiju da u njoj dodirujemo i njega kao kruh života i da jedni druge cjelivamo cjelovom ljubavi.” “Bog je, dakle, ljubav. A, što je čovjek? Čovjek je, duboko vjerujem, pozvan da bude ljubav. Drugim riječima, pozvan je da bude Bog, ukoliko želi živjeti vječno”, istaknuo je episkop i dodao da je i ovdje i u vječnosti čovjek označen da bude ljubav. “Ljubav je zapovijed, zadatost, a ne jednostavno danost. Prema tome, mi, narode Božji, sestre i braćo, moramo voljeti ukoliko hoćemo živjeti.” Episkop je podsjetio i na svoju propovijed u katedrali na prvom takvom susretu 2012. godine: “Danas, kad ponovno govorim pred vama, prisjećam se da sam prošli put govorio o opraštanju, napomenuvši da je praštanje predokus ljubavi. Danas želim govoriti o odnosu kao uvjetu ljubavi, o odnosu između Boga kao Bića i bića čovjeka, između bića čovjeka i bića čovjeka.”
Naveo je misli nekih teologa koji su se bavili tim teškim pitanjem te nastavio: “Suvremeni čovjek ostavio je za sobom drugoga, Boga, a samim tim ostavio je i čovjeka, nalazeći da je njegovo sebstvo jedino i najvažnije, što je posve suprotno od biblijskog i svetootačkog pogleda na drugoga kao na onoga koji je naš počinak, koji se vječno kreće i na drugoga kao vječnog brata. Ukoliko je drugi naš počinak teško da ćemo naći odmora ako ga ostavljamo za sobom. Drugi je toliko važan jer mi i postojimo samo kada i ako smo potvrđeni od njega i zato je uvijek bio i ostao grijeh omalovažavati i podčinjavati drugoga sebi. Po apostolu Pavlu, ono što trebamo činiti je upravo suprotno, a to je stavljati drugoga uvijek ispred sebe. To je strano suvremenom čovjeku koji je toliko obuzet sobom, svojim sebstvom u svijetu u kojem mu ne preostaje ništa drugo nego da hrani svoju sujetu i da bude vječno umoran jer drugi ne potvrđuje njegovu veličinu.” Episkop je naveo i misao iskusnog svetogorskog starca koji naglasio da se duhovno napredovanje kršćana vidi u tome koliko su u stanju razumjeti umornog modernog čovjeka, da mu da duhovni mir, probudi u njemu ljubav za život, da ga nauči da se raduje i zahvaljuje Bogu. “Primajući nas, pravoslavne kršćane, potaknuti Kristovom ljubavlju, čini mi se upravo da ste nas prihvatili u svoj topli dom kao ranjene i umorne suvremene ljude. Možda se nekome čini da je to malo, ali mislim da od toga nema ništa veće. Sva naša vjera, sva naša nada ostaje u tome da ćemo naći počinak u naručju Kristovom, koji je pokretač svih naših dobrih želja i istovremeno cilj našeg kretanja kroz ovaj život. Put k njemu vodi preko bližnjega, a bližnji naš je svaki čovjek”, zaključio je episkop Grigorije. Na kraju molitve biskup Uzinić zamolio je episkopa Grigorija da podijeli svima blagoslov.
Na ekumenskom molitvenom susretu su, uz vjernike obiju Crkava, sudjelovali i dubrovački parosi Vladan Perišić i Slavko Zorica, monasi u pratnji episkopa, predstavnici Srpske pravoslavne općine u Dubrovniku, generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Petar Palić, pročelnik Vijeća za ekumenizam i međureligijski dijalog don Ivica Pervan te drugi katolički svećenici i redovnici. Nakon molitve zbor Srpsko-židovskoga pjevačkog društva iz Beograda, koje je osnovano 1876. godine, izveo je prigodan program u kojem su otpjevali pjesme iz židovske, pravoslavne i katoličke duhovne baštine.