Zagreb, (IKA) – Prvi ovogodišnji broj Liturgijsko-pastoralnog lista “Živo vrelo” u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji za temu ima “Liturgijsku kulturu blagovanja”. Broj obuhvaća razdoblje od 19. siječnja do 22. veljače.
U uvodniku urednik Ante Crnčević ističe kako smo “rođeni iz darovanosti i u svemu živimo iz dara. Bog nas je stvorio potrebitima hrane kako ne bismo zaboravili živjeti. I kao što se sav život živi u susretanju s drugima, u odnosima, u zajedništvu koje oblikuje kulturu življenja, tako i potreba za hranom daje prostor potrebi za zajedništvom blagovanja. Kod zajedničkoga stola, blagujući hranimo tijelo, ali istodobno živimo i hranimo ljepotu ljudskih odnosa, odgovornost za druge, radost služenja drugima, poniznost koja prihvaća služenje drugih i potrebu za njima”. Nadalje podsjeća da je “Nebeski Otac, Stvoritelj svega, utjelovivši se u Isusu Kristu, odabrao stol i zajedništvo blagovanja kao radosno iskustvo u kojemu kušamo i živimo čudesni dar otkupljenja”. Stoga Crnčević ističe kako je Krist sebe učinio slugom i poslužiteljem kod stola Gozbe ljubavi, koja rađa i oblikuje Crkvu, zajednicu njegovih vjernika. Otkriti gozbenu ljepotu Euharistije znači prepoznati zajedničarsko lice Crkve za čijim stolom, uz Gospodina, nitko nije stranac, zaključuje Crnčević.
Nastavljajući u duhu teme broja, Crnčević u tekstu “Euharistijski stol i kršćanska kultura blagovanja” ističe kako je blagovanje obred koji se ostvaruje u zajedništvu osoba koje povezuje neka veza blizine, najčešće obiteljske. Stoga utvrđuje kako “kada u obitelji ponestane blagovanja, zajedničkoga susreta za stolom, ponestane i zajedništva. I obrnuto: ranjeno zajedništvo ne nalazi snagu za zajedništvo stola i blagovanja”. Kršćanske pak zajednice živeći svoju crkvenost i zajedništvo s Kristom, okupljaju se na slušanju Božje riječi i blagovanje Kristova tijela. Tako riječ i kruh, slušanje i blagovanje grade strukturu euharistijskoga slavlja.
“Poveznice slavlja, liturgijskoga vremena i kulture blagovanja” naslov je tematskoga priloga Ivana Šaška. Hrvatska kulturna baština sačuvala je predivne tragove povezivanja blagdana i blagovanja. Mnogo je toga obrađeno s etnografskoga stajališta, ali – kao i u drugim područjima naše kulture koja je duboko prožeta kršćanskom – nedostaje onaj sloj koji seže dublje od pojavnosti, a redovito je povezan s religijskim smislom ili ga je religijski interpretirao. U ovome slučaju slobodno možemo reći da svako vrijeme liturgijske godine i gotovo svaka svetkovina imaju i “svoje jelo”. I danas bismo trebali uložiti više napora u izgrađivanju iste nutarnje logike da nam slavlja – doslovno – sačuvaju i okus i miris i dodir i pogled, ističe autor te posvješćuje kako “ostaje vrijediti istina da su za blagovanje i njegovo uređenje, odnos ljudi u tome činu za kršćanski život važan znak”.
U dijelu lista koji donosi homiletska promišljanja, uz drugu nedjelju kroz godinu je tekst Ivana Šaška “Pogled s prsta Preteče prebaciti na Isusa”. Slavko Slišković prilogom “Zar je Krist razdijeljen?” promišlja uz treću nedjelju kroz godinu, a uz svetkovinu Prikazanja Gospodinova Ivan Dodlek s tekstom “Prosvjetljenje susreta”. “Preobrazba metafora u život” naslov je teksta Ante Vučkovića uz petu nedjelju kroz godinu, a uz posljednju u ovome nizu nedjelja, šestu, Ivica Raguž potpisuje promišljanje “O zloj srdžbi i oholoj ekscelenciji”.
Kraća razmišljanja uz prva čitanja potpisuju Mario Cifrak i Darko Tepert.
Rubrika “Pisma čitatelja” donosi odgovor na pitanje vezano uz biskupsku blagoslovnu gestu u procesijama.