Zagreb, (IKA) – U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 26. ožujka predstavljena je knjiga „Krštenje kod Hrvata katolika. Sakrament i tradicija” koje je autorica veleposlanica Republike Bugarske u RH Tanya Dimitrova. Knjigu su objavile Matica hrvatska i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Znanstveno vijeće za antropologijska istraživanja. Predstavljanju su nazočili predstavnici kulturnoga i javnoga života Hrvatske, kao i više veleposlanika akreditiranih u RH.
Pozdravljajući okupljene kao domaćin, predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić je naglasio kako je veleposlanica Dimitrova, ne samo velika prijateljica Hrvatske, nego i HAZU, a za boravka u Hrvatskoj od 2012. godine uspostavila je posebno prijateljske odnose među dvije zemlje. Akademik Kusić je u tom vidu podsjetio kako su osnivač Akademije biskup Strossmayer, a i prvi predsjednik Rački imali veliki utjecaj na razvoj znanosti i u Bugarskoj. Stoga je veleposlanica Dimitrova svake godine polagala vijenac na spomenik Strossmayera i Račkoga. To je njezina četvrta knjiga na hrvatskome jeziku. Ranije je napisala knjigu o krštenju kod pravoslavnih Bugara, a onda je nakon nekoliko godina došla na ideju napisati knjigu o krštenju kod Hrvata katolika.
Zanimljivo je da postoji literatura i o krštenju, porodu i običajima u Hrvata pojedinačno, no nitko nije tako sistematski, interdisciplinarno i znanstveno obradio tu temu kao veleposlanica Dimitrova. Osim literaturnog pregleda svih relevantnih tekstova koji postoje o toj problematici, u knjizi se tipom intervjua klerika i laika nastojalo doći do rezultata na koji se način sakralni dio i onaj profani u krštenju isprepliću, prožimaju i koliki je koji utjecaj na fenomen krštenja, rekao je akademik Kusić. Autorica postavlja pitanja „zašto ljudi krste djecu” i „zašto je krštenje toliko bitno u kolektivnoj memoriji naroda”. „Ova knjiga je značajan prilog hrvatskoj kulturi, povijesti. Vidi se da je autorica znanstvenica, teologinja, da ulazi u sam srž problema. To je vidljivo kada obrađuje pojedini slučaj ona se uvijek vraća teološkim principima i teološkom načinu gledanja na ovu materiju”, rekao je akademik Kusić.

Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović u osvrtu na sadržaj knjige rekao je kako su „hrvatski čitatelji imali priliku upoznati krštenje kao crkveni obred i kao narodnu tradiciju u Bugarskoj. Sada mogu saznati puno toga o vlastitoj, hrvatskoj tradiciji od autorice koja pokazuje veliko razumijevanje i teoloških i etnoloških problema i koja se oboružala velikim brojem spoznaja, ne samo iz teologije i etnologije, nego i iz drugih znanstvenih disciplina koje joj pomažu da krštenje promatra i kao sakrament i kao narodnu tradiciju, te da uoči relevantna prepletanja i sakramenta i tradicije i otkrije nam njihove uzroke. To je vrlo važno, jer su običaji jedna od važnih osobitosti svake društvene zajednice i u velikoj mjeri oblikuju narodni život. Analizirajući krštenje iz dvojake perspektive sakramentalne i običajne, autorica se posvetila različitim dimenzijama obredno-običajnoga kompleksa: povijesnoj, prostornoj, antropološkoj, ideološkoj. Takva kompleksna analiza jasno pokazuje prepletanje sakralnoga i profanoga u čovjekovu životu”. Nadalje je naglasio kako je autorica posebno pažljivo istraživala postoji li veza između religijskih i folklornih čimbenika u prakticiranju obreda krštenja, te u kojoj se mjeri oni prepleću. Ustanovila je, da ne samo da se prepleću, nego su i nedjeljivi. Damjanović je ukazao i na bogatu literaturu koju autorica navodi, a sadrži 175 jedinica, i 14 internetskih, što je impozantno ne samo brojem, nego i relevantnošću. „Tanya Dimitrova iščitala je i crkveno-povijesnu i liturgijsku i etnološku i filološku i foklorističnu opsežnu literaturu, ne da bi se razbacivala opsežnim znanjem, nego da bi svoje istraživačke aparate izoštrila do mjere koja joj omogućava da ispravno definira i razvrstava, te da kompetentno govori o pojavama. Njezina knjiga s dosad nepoznatom potpunošću govori o krštenju kod Hrvata katolika”.

Predsjednik Hrvatsko-bugarskog društva akademik Josip Bratulić posvijestio je važnost krštenja tijekom povijesti, koji je bio ne samo prvi sakrament, već i prvo pokazivanje mlade osobe najprije obitelji, a kasnije susjedima i široj zajednici. Istaknuo je važnim i biranje kuma, ne samo da je to bila ugledna osoba, već i osoba koja će se brinuti o malome djetetu, tako je kum postao neka vrsta poočima, a bili su opći pojam za nešto što se vezalo zajedno. Bratulić je ukazao na povezanost u hrvatskome jeziku riječi „krštenje” s pojmom križa, krsta. Nadalje je podsjetio i na odabir imena na krštenju i tradiciju uz to, a posebno je naglasio kako se naše krštenje od davnina obavljao na hrvatskom jeziku. „I naši obrednici od Kašićeva lekcionara također su na hrvatskom jeziku. Maksimilijan Vrhovac objavio je knjižicu s obredom krštenja i na kajkavskom, na latinskom, na mađarskom i na njemačkom.”
Sve ono što je u ovoj knjizi napisano na neki način je veza između onoga se uči u katekizmu, ali i onoga što su ljudi prihvatili, rekao je, te na kraju još jednom ukazao na važnost imena koje je vezano uz krštenje, a ime seže u početke: u Knjizi postanka Bog imenom zove Adama.

Glavni tajnik HAZU akademik Pavao Rudan je rekao da se radi o znanstvenom pristupu, te je ovo djelo izuzetan pokazatelj kako misliti zapravo znači sređivati utiske i odraze.

Autorica knjige veleposlanica Tanya Dimitrova posebnu zahvalu uputila je govornicima na ovome događaju, od kojih su akademici Damjanović i Bratulić uz prof. dr. fra Antu Crnčevića i prof. dr. Stipu Boticu recenzenti knjige.
„U knjizi sam željela otkriti dodirne točke između sakramenta kao svetog sakramenta i tradicionalnih obreda povezanih s rođenjem, krštenjem i davanjem imena djetetu. Moja je naročita želja bila istražiti ispreplitanje ovog temeljnog sakramenta religijske inicijacije i folklore, utvrditi granicu između religijskog i folklornog u običajima i davanju imena djetetu, te istražiti koliko su duboko povezani i nedjeljivi ti procesi” rekla je, te se osvrnula ne nekoliko etnoloških primjera narodnih vjerovanja i običaja koji su se njegovali u Hrvatskoj pri davanju imena djetetu, a koji se negdje još uvijek njeguju.
„Ova knjiga objavljena je u posljednjoj godini mog mandata kao veleposlanice Republike Bugarske u RH. Ona je moj osobni dar Hrvatskoj za toplinu, gostoprimstvo, prijateljstvo koje mi je ova zemlja pružila i nadam se da sam tako dala svoj doprinos u znanstvenom pogledu u čuvanju etnoloških, religijskih, folklornih tradicija i istraživanju antropologijskih procesa na koje se knjiga odnosi. Vjerujem da je ovo još jedan događaj kojim izričemo poštovanje i prijateljstvo između bugarskog i hrvatskog naroda”, rekla je na kraju veleposlanica Dimitrova.

U glazbenom dijelu sudjelovala je pjevačica Petra Antolić uz klavirsku pratnju Tomislava Parmaća.