Zagreb, (IKA) – Izlaganjem “Brižljivi raspoređaj objave” (DV 21). Od stvaranja govorom do osobne Božje ljubavi u Riječi” dr. Drage Tukare s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu, započeo je u srijedu 8. siječnja radni dio programa prvoga dana Katehetske zimske škole koja se održava u Međubiskupijskomu sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Predavač je na početku ukratko izložio pojam Boga, zatim izložio Božju objavu s naglaskom na Objavu u Isusu Kristu te na kraju govorio o Crkvi kao prenositeljici božanske Objave. Govoreći o pojmu Boga, predavač je podsjetio kako su oduvijek postojale rasprave o etimološkomu značenju riječi Bog, podsjetivši kako su odgovore tražili već prvi kršćanski pisci kod kojih se riječ Bog dovodila u vezu s pojmom urediti, učiniti. Osvrnuvši se na starozavjetni prikaz Boga, istaknuo je kako je u njemu Božje djelovanje često opisivano ljudskom terminologijom, jer židovski narod, unatoč svemu trudu, Boga nije mogao realno opisati kakav je On u sebi, nego se u tom opisivanju pribjegavalo čovjekovu rječniku. Podsjetio je, nadalje, da su proroci opisujući Boga koristili antropomorfizme kako bi ga u svojoj ljudskoj nesposobnosti mogli lakše razumjeti. U nastavku izlaganja govorio je o Božjoj objavi kroz koju je Bog odlučio svoju volju priopćiti čovjeku koristeći različite prigode u povijesti spasenja, pri čemu je “najjasnija i najglasnija riječ bila izgovorena u trenutku utjelovljenja”. Istaknuvši božansku objavu kao komunikaciju između Boga i čovjeka predavač je rekao: “Božja se riječ postupno izgovara i objavljuje, prvo u stvaranju dok još bijaše pusto i prazno, zatim dobiva svoj drugačiji izgled kada biva izgovorena i odjelotvorena u zakonskim propisima, zatim svoj nastavak dobiva kroz djelovanje proroka u konkretnim situacijama te konačno svoju puninu i razvoj u Isusu Kristu. Riječ Božja nosi sa sobom obećanje da će biti ostvareno ono što je izgovoreno, neovisno o kojemu se vremenu i prostoru radilo. To znači da sadržaj Božje riječi nije neostvariv, odnosno njezin se sadržaj ostvaruje postupno, ukoliko je čovjek kao sugovornik prožet Duhom Jahvinim, i ukoliko na njegovu jeziku bude Božja riječ”.
Govoreći o Objavi u Isusu Kristu, ustvrdio je da Isus iz Nazareta ima vodeće mjesto, jer u osobi Isusa Krista gledamo i objavitelja i objavu. “Božji dijalog ili komunikacija s čovjekom dobila je svoj završetak i puninu u osobi Isusa Krista. Prije takve komunikacije postojala je komunikacija između Boga Oca i Boga Sina prije nego je Vječna Riječ tijelom postala”, rekao je predavač, ustvrdivši da u Bogu postoji imanentna komunikacija. Govoreći o Crkvi kao prenositeljici božanske Objave, upozorio je da svaki govor o Bogu treba svoju pozadinu tražiti u Bibliji, jer “bez Biblije i objavljenih istina nikada se ne bi moglo doći do prave spoznaje teologije stvaranja”. “Itekako je važno znati da Crkva preko Drugoga vatikanskog sabora i konstitucije Dei Verbum svim snagama nastoji istaknuti da je zadaća svakoga kršćanina u suvremenom svijetu pomoći u sveopćemu razvoju svijeta i ljudskoga društva. Kršćani su primili poruku spasenja da je iznesu pred svakoga”, istaknuo je dr. Tukara, primijetivši da je Riječ Božja nepresušna, te nikada neće biti iscrpljena i shvaćena do kraja u jednomu vremenu i prostoru, ili za vrijeme jedne generacije ili jednoga stoljeća. “Ona je izazov Crkvi i nada za njezinu budućnost, jer Bog, koji je jednoć progovorio, bez prekida razgovara sa zaručnicom svoga ljubljenoga Sina; i Duh Sveti, po kojemu se živa riječ Evanđelja razliježe u Crkvi i po njoj u svijetu”, zaključio je dr. Tukara.
Dr. Milan Šimunović, umirovljeni profesor na Teologiji u Rijeci, u izlaganju “ABCeda nove evangelizacije i vjeronauk u školi” istaknuo je da je cilj izlaganja promisliti o najnovijemu izazovu katehetskoga rada Crkve pod pojmom nove evangelizacije. “Kako je ona najprije zamišljena za već krštene osobe koji su se ili udaljili ili nikada nisu niti bili blizu temeljne poruke Crkve, potrebno je zapaziti princip, recimo to tako, postupnosti koje u sebi nova evangelizacija sadrži. Može li i na koji način vjeronauk u školi biti i postati, ili to već jest, sustavni dio nove evangelizacije”, zapitao je okupljene vjeroučitelje dr. Šimunović, pojasnivši ukratko pojam evangelizacije i nove evangelizacije. Za novu evangelizaciju je ustvrdio da je ona središnji pojam naviještanja Crkve, u čijemu je središtu osoba Isusa Krista, a njezina nužnost, kako je rekao, proizlazi iz svijesti da stojimo u “novoj epohi” crkvene i svjetske povijesti, iz svijesti moći sekularizma. “Središte nove evangelizacije je Isus Krist, a temelj joj je evanđelje, čiji je prvi vjesnik Crkva. A Crkva, ukoliko misli da će nova evangelizacija uspjeti oživljujući samo stare forme naviještanja, pretvara novu evangelizaciju u iluziju od koje se izgleda trebamo konačno rastati”, upozorio je predavač, istaknuvši da u zemljama kršćanske tradicije, kakva je i Hrvatska, a kojima je nova evangelizacija najprije namijenjena, misionarski oblik kateheze predstavlja trajni izazov.
Naveo je, nadalje, da se u mjesta nove evangelizacije ubrajaju mnoga područja, od života Crkve u biskupijama, zajednicama, redovničkim zajednicama, u duhovnim pokretima, do života u obiteljima. “Konkretno mjesto nove evangelizacije je i liturgija, ništa manje važno nije mjesto karitativne ljubavi i ekumene. Novi mediji i komunikacijska sredstva, koji su suvremeni aeropag od kojega se kršćanin ne smije distancirati, nije dovoljno iskorišteno područje evangelizacije. Kao novi vjesnici Evanđelja pozvani su djelovati svi kršteni pri čemu su svećenici shvaćeni kao ‘smionost Božja’, kojima je nova evangelizacija najprije zadaća u otkrivanju euharistijske snage iz koje će crpiti volju za svakodnevni život”, istaknuo je dr. Šimunović. Na kraju je primijetio da je novi društveni kontekst zahvatila duhovna pustinja, pa je prijeko potrebno pokrenuti duhovni dinamizam. Referirajući se na važnost vjeronauka u školi, poručio je da vjeroučitelji među vjeroučenicima trebaju razvijati i širiti misionarski žar i duboku duhovnost koja se sastoji “u puštanju da nas zahvati sila Duha Svetoga”.