Stari Grad, (IKA) – U rodnoj kući u Starom Gradu na otoku Hvaru, na blagdan sv. Stjepana, 26. prosinca, u 93. godini života i 64. godini svećeništva, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je najstariji svećenik Hvarske biskupije i dugogodišnji starogradski župnik don Franko Franetović.
Uz sudjelovanju velikog mnoštva vjernika Starog Grada i župa otoka Hvara te rodbine i prijatelja koncelebrirano euharistijsko slavlje s petnaestak svećenika u župnoj crkvi Sv. Stjepana na blagdan sv. Ivana apostola i evanđeliste, 27. prosinca predvodio je i pokop pokojnog don Franka na starogradskom groblju obavio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk koji je o pokojnom don Franku govorio pohvalnim i biranim riječima kao i generalni vikar don Stanko Jerčić, odvjetnik Vinko Ružević i starogradski župnik don Ante Matulić. Na sprovodnom misnom slavlju pjevali su članovi starogradskog župnog zbora i poznati Faroski kantaduri.
Kao najmlađe dijete i blizanac sa sestrom Vojnom don Franko rođen je 1921. godine u obitelji Jakova-Josipa Franetovića i Ane r. Tarbušković. Zanimljivo je kako je don Frankova majka prethodno još dva puta rodila muško-ženske blizance od kojih su oba dječačića odmah umrla. Završivši građansku školu don Franko je otišao u sjemenište u Split gdje je završio teologiju koju je studirao i u Dubrovniku i Zagrebu, gdje su ga bili internirali Nijemci.
Za svećenika je zaređen na Mali Uskrs 1949. godine u splitskoj katedrali Sv. Dujma, a potom je mladu misu slavio u rodnom Starom Gradu. Nakon toga kao župni vikar pastoralno je djelovao u župi Svirče, a kao župnik u župi Pitve, pa kao župni vikar u Starom Gradu gdje kao župnik djeluje sve do svoje mirovine. Iz Starog Grada od 1958. do 1980. pastorizira i obližnja Selca. Ukupno je u Starom Gradu pastoralno djelovao oko 55 godina. Svjedoci, poput Vinka Ruževića, govore kako je don Franko bio vrlo energičan i izvrstan dušobrižnik, propovjednik i ispovjednik. Svoje svećeničke dužnosti obavljao je s velikom ljubavlju i zanosom. U Starom Gradu je 2009. godine proslavio 60. obljetnicu, dijamantni jubilej svog svećeništva pod geslom “Veliča duša moja Gospodina”.
Koncilske smjernice rado je i odmah primjenjivao, posebice one koje su se odnosile na promjene u liturgijskim obredima. Uvježbavao je vjernike u liturgijskom pjevanju na hrvatskom jeziku. Osobito se brinuo za vjerski odgoj djece. Kao svećenik velike energije pokrenuo je zanimljivi župni list „Coronu” i bio ne samo njegov glavni urednik i izdavač već i vrijedan autor pisanih priloga. U crkvi je organizirao kazališne priredbe, a spominje se da je započeo i obnovu župne crkve i kuće.
Zbog uspješnog pastoralnog djelovanja bio je proganjan od komunističkih vlasti koje su ga, uz ostalo, često pozivale na informativne razgovore, na ispitivanja i saslušavanja i koje su pokušavale ukloniti ga iz Starog Grada, jer im je bio ideološki nepodoban, osobito zbog vjerske pouke i okupljanja djece i mladih. Napokon je 1994. godine, kao zadovoljštinu za svoj mukotrpni i ustrajni dugogodišnji rad, od demokratske općinske vlasti Starog Grada primio Nagradu za životno djelo.