Vatikan, (IKA) – Majka Božja ili Bogorodica prvenstveni je i bitni Gospin naslov, jedna je od misli pape Franje, za vrijeme propovijedi, na misi slavljenoj u bazilici Sv. Petra, u Rimu, a u povodu svetkovine Marije Bogorodice.
U Prvome čitanju ponovno nam se predlaže drevna blagoslovna molitva koju je Bog predložio Mojsiju za Arona i za njegove sinove: “Neka te Gospodin blagoslovi i neka te čuva. Neka te Gospodin licem svojim obasja; milostiv neka ti bude. Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti podari” (Usp. Br 6, 24-26) – kazao je Papa.
Koliko li je važno ponovno čuti ove riječi blagoslova na početku ove nove godine! One će nas pratiti u našem hodu u vremenu koje se pred nama otvara. Riječi su to snage, ohrabrenja i nade. Nije to neka iluzorna nada, temeljena na krhkim ljudskim obećanjima; niti je riječ o naivnoj nadi koja zamišlja neko bolje sutra, jednostavno zato jer je u budućnosti. Ova nada svoj temelj ima u Božjemu blagoslovu, koji u sebi sadrži nešto najviše; želju Crkve za svakoga pojedinog od nas, ispunjenu zaštitom Gospodnje ljubavi i Njegove providnosne pomoći, rekao je Papa.
Sjetimo se velikoga povijesnoga časa drevne Crkve – koncila u Efezu – kad je ustanovljena dogma Djevičina božanskog majčinstva, što je kao istina svoj odjek imalo i u Rimu gdje je nedugo zatim podignuta Bazilika Majke Božje Velike, prvo Gospino svetište u Rimu i na čitavom Zapadu; i gdje se štuje slika Majke Božje – Bogorodice, pod naslovom: “Spas rimskog naroda”. Priča se kako su se stanovnici Efeza, za vrijeme trajanja Koncila, sastajali kod ulaza u baziliku, u kojoj su se okupljali biskupi i vikali: “Majka Božja!” Vjernici su time, tražeći da se ovaj Gospin naslov i službeno odredi, pokazivali da priznaju njezino bogomajčinstvo. Spontan je to i iskren stav sinova, prema njihovoj Majci, jer ju beskrajno nježno ljube. Ali to je i sensus fidei ili osjećaj vjere – svetoga Božjeg naroda, koji u svom jedinstvu nikad ne griješi.
Marija se oduvijek nalazi u srcu, štovanju i posebice u hodu vjere kršćanskoga naroda. Na svojemu putu vjere mi smo se nerazdvojno povezali s Marijom, u času kad nam ju je Isus, umirući, dao za Majku, govoreći: “Evo ti sina” (Usp. Iv 19,27). Ove riječi imaju težinu oporuke kojom se svijetu daruje jedna Majka. Od toga je časa Majka Božja postala našom Majkom! U času u kojemu vjera učenika zbog tolikih teškoća i nesigurnosti slabi, Isus nas povjerava Onoj koja je prva povjerovala i čija vjera ni u jednom času nije oslabila – kazao je papa Franjo.
I “žena” je postala našom Majkom, u trenutku kad je izgubila svoga božanskog Sina. Njezino se izranjeno srce širi kako bi učinilo mjesta za sve ljude; dobre i zle – sve ljude – te ih ljubi onako kako ih je Isus ljubio. Žena koja je na svadbi u Kani Galilejskoj surađivala u vjeri, kako bi se pokazala čudesna djela Božja u svijetu, na Kalvariji čuva plamen vjere u uskrsnuće svoga Sina i majčinski ga srdačno predaje drugima, kazao je Sveti Otac te dodao: Marija je tako postala izvor nade i istinske radosti! Otkupiteljeva nam Majka prethodi i stalno nas utvrđuje u vjeri, u pozivu, u poslanju. Po njezinu primjeru poniznosti i po Njezinoj raspoloživosti Božjoj volji, pomaže nam utoliko da nam vjera postaje radosni i neograničeni navještaj Evanđelja. Tako će naše poslanje biti plodno, jer se temelji na Marijinu majčinstvu. Njoj povjerimo svoj hod u vjeri, želje svoga srca, svoje potrebe i potrebe cijeloga svijeta, a posebno glad i žeđ za pravednošću, za mirom i za Bogom; i svi joj se zajedno triput obratimo, zazivajući je: “Sveta Majko Božja”! Na što je mnoštvo sa Svetim Ocem triput ponovilo zaziv Gospi.