Božić u đakovačkoj prvostolnici
Božić u đakovačkoj katedrali
Đakovo
Među nama ljudima ne vladaju samo kupoprodajni odnosi, nego postoji i neka kvaliteta naših međuljudskih odnosa, koja se ne može kupiti, nego ju se može samo darovati i besplatno primiti
Đakovo, (IKA/TU) – Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Božića 25. prosinca u đakovačkoj katedrali predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. “Vjerujem da smo svi mi, ili barem velika većina nas, danas na Božić obuzeti posebnim osjećajima. U nama se bude ne samo najplemenitiji ljudski osjećaji i potreba da budemo u zajedništvu s drugim ljudima, nego se budi i ono religiozno u nama, budi se naše povjerenje u Boga i otvorenost pred njim, štoviše želja za susretom s njim”, rekao je nadbiskup, istaknuvši kako su oni samim svojim dolaskom očitovali svoje duboko ljudsko uvjerenje da ljudski život nije i ne može biti samo pozemljarstvo, borba za preživljavanje ili za nešto bolji životni standard, izvršavanje obiteljskih i profesionalnih obaveza, življenje od danas do sutra.
Istaknuvši kako u ljudskom životu postoje neke trajne i neprolazne vrijednosti koje su uvijek aktualne i ne ovise o raspoloženju, modi, strankama na vlasti, nadbiskup je rekao: “U nama ima nešto što nam je drago, važno i sveto. Spremni smo i na žrtvu da bismo to očuvali i zaštitili. Među nama ljudima ne vladaju samo kupoprodajni odnosi, nego postoji i neka kvaliteta naših međuljudskih odnosa, koja se ne može kupiti, nego ju se može samo darovati i besplatno primiti”. Dodao je kako Božić budi ono istinsko ljudsko u vjernicima te istaknuo: “I dok mi tražimo Boga, on o Božiću dolazi k nama ususret. U svome Sinu, božićnom Djetetu, dolazi k nama, grli i prihvaća svakoga od nas. Uzima na sebe našu ljudsku narav, ljudsko tijelo, ljudsko lice, združuje se sa svakim od nas, postaje dijete. Pokazuje nam da je ono ljudsko u nama u stvari na sliku Božju, a da je ono što je u nama grešno i divlje preobraženo i spašeno. Ulazi i spreman je na zajedništvo s nama, pa makar bili i grešni. Nije zato želio doći u sili i sjaju, niti kao odrasla osoba, već kao malo dijete”.
Rekavši vjernicima kako su u tom Djetetu od Boga zamilovani i prihvaćeni, nadbiskup je ih je ohrabrio riječima: “Ma ako smo i slabi i grešni, ako smo dio one ljudske trke i jurnjave, prepuštanja zabavi, traženja radosti i utjehe u alkoholu, ako dolazimo iz sirotinjske ili luksuzno opremljene kuće, iz straha i strepnje pred budućnošću ili iz besmisla i izgubljenosti, ako mu dolazimo sami ili s drugima, ovdje su nas danas dočekale Božje raširene ruke i poruka s neba: Ne bojte se! Ja sam mjera Božje ljubavi prema tebi i prema vama ljudima!”
Okupljenima u đakovačkoj prvostolnici nadbiskup je rekao kako kršćanstvo nije folklorna kategorija, nego uvijek svjež i aktualan izazov, uvijek radosna i oslobađajuća poruka, ali i zahtjevna ponuda. “Ako shvatimo i shvaćamo Božji dolazak u malenosti i nemoći te u sebi raspirimo autentičnu i praiskonsku čežnju za trajnim i neprolaznim ljudskim vrijednostima, u krajnjoj liniji raspirili smo je i za Božjim Sinom rođenim od Djevice Marije i za njegovim spasenjem. I tada je Božić blagdan Spasiteljeva rođenja, ali on postaje i trajni program našeg očovječenja. U Božićnom djetetu prepoznajemo i od njega učimo što može ljubav koja se nesebično daruje i koja je spremna na služenje”, zaključio je nadbiskup, čestitajući Božić uz želju da svi iz vlastitog iskustva prepoznaju što može ljubav koja se daruje i koja je spremna na služenje, ljubav u kojoj je Bog i po kojoj se on uvijek iznova rađa među nama.