Dubrovnik, (IKA) – Javna tribina “New age i kršćanstvo” održana je 11. prosinca u dvorani Ivana Pavla II. u samostanu sv. Klare u Dubrovniku. Predavanje je organiziralo Vijeće za mlade Dubrovačke biskupije te je u njegovo ime Ana Marčinko slušateljima predstavila predavača fra Josipa Blaževića kao vrsnog poznavatelja istočnjačke duhovnosti i novih religioznih pokreta.
Predavanje je započelo pregledom razvitka ideja Novog doba (New age), sinkretičkog pokreta čiji razvoj bilježimo na području zapadnoeuropskih zemalja u posljednja tri desetljeća. Sama povijest Novoga doba ipak nalazi svoje izvore u nešto daljoj prošlosti, s obzirom na široki spektar učenja koje nastoji obuhvatiti. U tom kontekstu, predavač je spomenuo teozofski centar u Švicarskoj “Monte Verita”, kao i antropozofsko društvo Rudolfa Steinera, osnivača Valdorfske škole. Spiritizam se također navodi kao jedan od izvora Novoga doba, koji u novom kontekstu predstavlja njegovu tehniciziranu varijantu.
Problematizirajući pokrete svedene pod naziv Novoga doba, predavač je istaknuo upliv njihovih ideja i u popularnu kulturu, preko književnih uradaka i pojedinih ekranizacija istih. Kakvu prijetnju posljednji predstavljaju za kršćanstvo, dao je na jednostavnom primjeru djela “Na obali rijeke Piedre sjela sam i plakala” Paula Coelha, gdje je epizodom iz romana naveo autorov primjer relativiziranja blagdana Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i njezinog simbola u kršćanstvu, uspoređujući ga s majkom zemlje Geom i hebrejskom božicom Shekinah.
Zavodljivu moć Novog doba fra Josip Blažević je objasnio preko samog jezika koje ti pokreti koriste: njihova je terminologija po svojoj strukturi nominalno jednaka duhovnim pokretima i starijim religijama, ali je sadržajno izmijenjena. Tako se povijesna osoba Isus kao središnji pojam kršćanstva, u novom ruhu promatra kao samo jedan od majstora koji nas vode na putu prosvjetljenja. Problem brisanja granica jasno razdijeljenih sfera čovjekova duha i tijela, nalazi plodno tlo i u prividnoj mističnosti novijih znanstvenih teorija.
Predavač je napomenuo i da između starog poganstva i novih neopoganskih religija nema kontinuiteta. To svojevrsno udivljenje Novoga doba samim sobom vidljivo je i u tretiranju religija istoka, primjerice u zloupotrebljavanju učenja o čakrama. Nadalje, sama joga u učenju istoka predstavlja put spasenja, dok je na zapadu iskrivljeno predstavljena kao tehnika za postizanje zdravlja. Zaključak koji se nameće jest sljedeći: tehnika Novog doba može se opisati kao izvlačenje pojmova iz njihova originalnog konteksta što vodi do njihove profanizacije.
Tema New age aktualna je i za hrvatsko društvo o čemu svjedoči kako i popularnost pisaca vođenih idejama toga pokreta ( N. D. Walsch, J. K. Rowling te već spomenuti Paulo Coelho), tako i dostupnost bioterapijskih metoda liječenja u Hrvatskoj.
Fra Josip Blažević rođen je godine 1969. u Šiškovcima pored Vinkovaca. U Red franjevaca konventualaca stupio je nakon završetka srednje škole 1988./89 godine. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Za svećenika je zaređen 1996. godine. Magistrirao je, a potom i doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana 2009. godine. Od 2006. godine obnaša službu magistra klerika i postulanata u Hrvatskoj Provinciji svetoga Jeronima franjevaca konventualaca. Na Provincijskom kapitulu 2010. godine izabran je i za vikara Provincije. Tematikom Novog doba bavi se već niz godina, o čemu svjedoče brojni prilozi u Veritasu i drugim časopisima te knjige “Proroci Novog doba” (2001), “Joga i kršćanstvo” (2004), “Sai Baba i /ili Isus Krist” (2007), “Hallowen. Poganstvo staro i novo” (2011) i “Sve što katolik treba znati o reikiju” (2013). Kao odgovor na izazove pred koje nas stavlja New age, predavač je upozorio na potrebu za novom evangelizacijom kojom će se kršćani ojačati u svojoj vjeri i u kojoj će svjedočiti svom duhovnom rastu.