Pakrac, (IKA) – U Pakracu je 7. prosinca održan XVI. festival duhovne glazbe mladih “Hodočašće u došašće”. Otvorio ga je požeški biskup Antun Škvorčević euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Uznesenja BDM u zajedništvu sa svećenicima Pakračkoga dekanata na čelu s dekanom Brankom Gelemanovićem. Na početku je domaći župnik Matija Juraković uputio pozdrav biskupu, svećenicima, članovima pjevačkih sastava te brojnim nazočnim vjernicima među kojima je bio i pakrački gradonačelnik Davor Huška. Župnik je protumačio značenje “Hodočašća u došašće”, istaknuvši da se ono počelo održavati u godini osnutka Požeške biskupije te je ovo šesnaesti susret pjevačkih sastava mladih. Zahvalio je svim sudionicima, napose biskupu za sudjelovanje.
Biskup je u uvodnoj riječi kazao kako i ove godine rado sudjeluje s mladima na “Hodočašću u došašće” jer pjesma otvara prostore duha i duboko povezuje s Bogom i ljudima te u Pakracu, mjestu mnogih stradanja, ostvaruje ozračje ljepote i podsjeća na velikane duha ovoga grada. Spomenuo je da je među njima i Josip Pazmana, rođen u Pakracu prije 150 godine, čiji je dan smrti bio prije dva dana, a koji je ostavio snažan trag na različitim razinama života svoga hrvatskog naroda kao prvi rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, rektor Sveučilišta u Zagrebu, pokretač časopisa “Bogoslovna smotra”, saborski zastupnik, stradalnik zbog svojih crkvenih i nacionalnih opredjeljenja, župnik sv. Petra u Zagrebu i drugih djela. Podsjetio je i na časni lik dr. Šretera koji je u vrijeme domovinskog rata odveden u logor Bučje i ondje nestao. Spomenuo je kako je pjevački sastav iz Koprivnice izvrsno otvorio euharistijsko slavlje pjesmom “Maranatha – Dođi, Gospodine Isuse”, jer u glazbi kao i u euharistiji nismo mi ti koji nešto proizvodimo, nego se otvaramo daru ljepote, sklada i punine koja dolazi od Boga, te se tako ostvaruje naše hodočašće u došašće.
U homiliji biskup je podsjetio kako je glazba i pjesma govor duha kojim se izražava poetična dimenzija ljudskog postojanja i svjedoči da čovjek pripada stvarnosti koja nadilazi njegovu ovozemaljsku ukopanost u prolaznost i smrtnost. Rekao je mladima da time što se okupljaju oko glazbe i pjevaju unose u podijeljeno hrvatsko društvo dimenziju sklada i duhovnog zajedništva a u crkvi pomažu vjernicima uzdizati dušu Bogu i davati mu slavu na uzvišen način. Zahvalio im je za to dragocjeno služenje. Na temelju čitanja iz Knjige Izaije proroka još im je rekao kako se u duhovnoj glazbi približavaju Bogu i on ulazi u njihova mladenačka bića te oni postaju oslobođeni za slušanje i gledanje sebe i stvarnosti oko sebe na Božji dublji način, vrednuju svoje živote u pravom svjetlu i ne daju se sputati pogledima onih koji su zarobljeni mrakom svojih sebičnih polazišta i interesa. Upozorio ih je i na glazbu koja je negativna, ispunjena agresijom, nabojem koji razdire njihovu nutrinu, ne otvara oči, nego ih drži u mraku, dovodi u nesklad. Potaknuo ih je da ustraju na putu ljepote i snage duhovne glazbe te budu dobročinitelji sebi i drugima.
Po završetku euharistijskog slavlja počeo je festival pjesama koje je izvodilo devet glazbenih sastava: “Aletheia” iz Daruvara, “Risus” iz Požege, Stepinčeva mladež iz Koprivnice, “Rim” iz Zagreba, “Vita nova” iz Pakraca, “Black Hats” iz Požege, Ivo Šeparović iz Zagreba, Tajana Šarić iz Dugog Sela te Dalija Grahovac iz Zagreba. Nakon završetka programa u crkvi mladi pjevači i svirači družili su se još dugo u župnoj dvorani.