Vinkovci, (IKA) – Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) Podružnica Vinkovci organiziralo je u utorak 3. prosinca u velikoj županijskoj vijećnici u Vinkovcima tribinu na temu “Komunikacije u medicini” pod nazivom “Čovjek je čovjeku lijek”. Na tribini su govorili liječnici iz Zagreba i Osijeka, doc. dr. Marijana Braš, prof. dr. Veljko Đorđević, dr. Branka Kandić-Splavski, i duhovnik Podružnice vlč. Rober Farkaš. Na samom početku tribine brojne nazočne pozdravila je predsjednica HKLD-a Podružnica Vinkovci Kata Krešić “Držimo da je komunikacija u medicini jedan od najvažnijih i ključnih kliničkih postupaka uopće u postupku liječenja i u kontaktu s pacijentom”, rekla je Krešić, izrazivši zadovoljstvo što je komunikacija u medicini uključena kao poseban predmet tijekom cijelog studiranja. Dr. Đorđević izjavio je: “Mi smo tehnološki jako napredovali, ali u čovječnosti, očovječenju, komunikaciji čovjeka s čovjekom, liječnika s pacijentom, liječnika s obitelji, liječnika s medijima baš i nismo učinili iskorak koji smo u 20. stoljeću učinili u tehnološkom smislu. Uvijek smo mislili i educirali mlade liječnike kako da se koriste tehničkim pomagalima, a nismo ih učili kako komunicirati s čovjekom, s pacijentom. Paternalistički model da je liječnik bio sveznajući, a pacijent onaj koji sluša je nešto što je prestalo živjeti u svijetu već prije dvadesetak godina. Danas moramo naučiti ljude koje podučavamo da nam je pacijent suradnik, partner, da s njim zajedno prolazimo isti proces bilo da padamo, rastemo ili nestajemo, ali to je nešto što se danas podučava na Medicinskom fakultetu. Ovaj dio komunikacije je nešto što se podučava kroz svih šest godina gdje učimo medicinski intervju, verbalnu i neverbalnu komunikaciju, priopćavanje loših vijesti, kako se postaviti, kako to proživjeti, kako empatizirati, ne samo suosjećati nego kako kognitivno reagirati iskustvom i znanjem u najtežim situacijama i to je nešto što svi naši studenti izrazito vole.” Dr. Braš rekla je kako je u komunikaciji u medicini izrazito važno kako liječnik komunicira s bolesnicima i članovima obitelji bolesnika koji boluju od neizlječivih bolesti, dakle riječ je o palijativnoj medicini. “Ako je igdje potrebno znati komunicirati onda je to kad govorimo s djetetom, s odraslom osobom koja boluje od uznapredovalog raka, od teške neurološke bolesti kao i s članovima njihove obitelji. U tom kontekstu jako je važno podučiti studente, liječnike, ali i javnost, osobito profesionalce u timu kako priopćiti lošu vijest bolesniku bilo da je to dijete ili odrasla osoba. Što reći, kako taj proces otvoriti, kako napraviti to da netko ne izgubi nadu, a da zna o čemu se radi. Važno je podučiti kako govoriti o prognozi, rizicima, kako otvoriti odluke na kraju života. Najlakše je imati zgrade za takve bolesnike, ali puno je teže napraviti dobar tim koji će znati razgovarati, komunicirati”.