Velika, (IKA) – Prije 22 godine 2. prosinca na Papuku, u blizini nekadašnje vojne baze, u neprijateljskoj zasjedi ubijeno je jedanaest hrvatskih branitelja. Svoj život za slobodnu i neovisnu hrvatsku državu položili su pripadnici 123. brigade Davor Dragić, Jozo Koutni, Tade Nikić, Branko Peći, Damir Pišmiš, Tomo Perić, Tomislav Pranjković, Vinko Tomašević i Ivica Zlomislić te dvojica branitelja sa zagrebačkog područja Anđelko Tule i Tomislav Vužić-Mohenski.
Njima u spomen 2. prosinca položili su vijence te zapalili svijeće državna izaslanstva, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, županije, gradova i općina te drugi. Molitvu za sve poginule predvodio je velički župnik Mario Sanić. “Ljubav prema domovini i neprolaznim domovinskim nacionalnim vrijednostima očituje se i pokazuje, svjedoči i zastupa, izabire i odlučuje danas, jučer i sutra, drukčije nego prije 22 godine kada su na Papuku svoje živote za domovinu dali i položili kao najveću vrijednost mladi ljudi, dočekani i mučki ubijeni u zasjedi, kao i mnogo puta tijekom Domovinskog rata od mrzitelja svega hrvatskog”, istaknuo je župnik Sanić. Podsjetio je da će u trinaeststoljetnoj povijesti hrvatskog naroda ostati zlatnim slovima zapisano kako se niti prije 22 godine, tako ni mnogo puta prije, za slobodu nije štedjela krv i život, ne protiv nekog drugog, nego za sebe, za svoje. “Nisu se smrti bojali niti ovdje poginuli mladi ljudi, svjesno ili nesvjesno poučeni i poneseni idealima mnogih velikana naše hrvatske povijesti: Petra i Nikole Zrinskog, Franka Krsta Frankopana, Nikole Šubića Zrinskog, bana Josipa Jelačića, Ante Starčevića, Stjepana Radića i tolikih drugih čija se imena danas u javnosti ne mogu čuti, a kamoli pohvale za vrednote za koje su oni živjeli i umirali Kao posebnog velikana naše ne tako davne povijesti ističem bl. Alojzija Stepinca kojega su komunisti osudili, a on je rekao: “Proglasite me zločincem, ali na sudu Božjem vidjet će se da imena ratnih zločinaca drukčije glase nego na narodnim sudovima i ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti”.