Istina je prava novost.

Sprovodni obredi fra Ive Brkovića

Misu zadušnicu predvodio je biskup Pozaić, a sprovodne obrede kapucinski provincijal

Zagreb, (IKA) – Od fra Ive Brkovića oprostila su se u petak, 29. studenoga, u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi, redovnici hrvatske kapucinske provincije, njegovi roditelji, braća i sestre, rodbina, redovnice i mnogobrojni vjernici zagrebačke Dubrave i župa u kojima je fra Ivo djelovao.
Misu zadušnicu predvodio je pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić. U koncelebraciji su bili provincijal hrvatske kapucinske provincije fra Ante Logara, generalni vikar Dubrovačke biskupije don Petar Palić i pedesetak svećenika, a na misi je pjevao župni zbor kojeg je fra Ivo utemeljio. Biskup Pozaić je u propovijedi pojasnio što za kršćane znači smrt koja se uvijek gleda kroz Kristovo uskrsnuće i nadu u novi život. U tom svjetlu je govorio i o svećeničkom pozivu, zakjučivši propovijed podsjećanjem na sv. Franju, čiji je fra Ivo bio subrat, a koji je govorio o smrti nazvavši je “sestricom”.

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na zagrebačkom groblju Miroševac predvodio je kapucinski provincijal fra Ante Logara koji se u propovijedi osvrnuo na život i djelo fra Ive Brkovića i zahvalio mu za sve što je u svom predanom radu učinio u vinogradu Božjem. Gvardijan samostana sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Vrbić pročitao je pokojnikov životopis. Na poseban način se od fra Ive Brkovića oprostio njegov subrat fra Ivica Petanjak koji je zajedno s fra Ivom započeo svoj redovnički život, formaciju, studij, prve svećeničke dane i proveo godine zajedničkog bratskog života u samostanu sv. Mihaela i sv. Leopolda Mandića.
Fra Ivo Brković rođen je 23. veljače 1961. u Rostovu, Bosna i Hercegovina, od oca Nike i majke Cvite r. Vukoja. Redovničko odijelo obukao je 16. ožujka 1984. u Rijeci. Prve zavjete polaže 15. ožujka 1985. u Karlobagu, a doživotne zavjete 4. listopada 1988. u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1990. u Zagrebu.

Svoj pastoralni rad, nakon svećeničkog ređenja, započinje u Varaždinu 1990. Od 1991. pa do 2011. pastoralno djeluje u zagrebačkoj Dubravi. Najprije u pastoralnom centru Sv. Lovre Brindiškog na Klaki (Dubrava) kao kapelan, zatim župi sv. Leopolda Mandića u Gornjoj Dubravi, a od 2005. do 2011. je župnik župe sv. Leopolda Mandića i gvardijan istoimenog samostana. Od 2011. boravi u dubrovačkom samostanu Gospe od milosrđa kao čuvar svetišta i gvardijan, gdje je i umro.