Zagreb, (IKA) – Vjernici grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu u Zagrebu obilježili su u nedjelju, 24. studenoga, završetak Godine vjere. Svečanu arhijerejsku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga u konkatedralnoj crkvi predvodio je križevački biskup Nikola Kekić uz susluženje marčanskoga arhimandrita i prebendara Zagrebačke nadbiskupije dr. Zvonimira Kurečića, protojereja stavrofora Nikole Samodola, stenjevačkog župnika o. Ivana Grinišina i zagrebačkoga župnog vikara o. Danijela Hranilovića. Liturgijsko pjevanje uzveličao je Ćirilo-Metodov kor u mješovitom sastavu pod ravnanjem mo. Darjane Blaće-Šojat. Istoga dana vjernici su obilježili i završetak radova na najstarijoj ustanovi Križevačke eparhije, zgradi Grkokatoličkoga sjemeništa koje je u vrijeme Marčanske grkokatoličke eparhije godine 1681. utemeljio dični marčanski vladika Pavao Zorčić. Istoga dana vladika je blagoslovio i obnovljen zvonik i pročelje konkatedralne i župne crkve sagrađene 1885. godine za vrijeme biskupa Ilije Hranilovića, a prema nacrtima Hermana Bollea. Svečanosti je nazočio i izaslanik zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića Stipe Zeba, šef Kabineta gradonačelnika. Liturgijsku svečanost popratila je i Hrvatska televizija uz izravan prijenos na drugom programu.
Grkokatolički biskup Kekić istaknuo je kako se ovim danom obilježava završetak Godine vjere koju je otvorio papa emeritus Benedikt XVI. “Kroz proteklo razdoblje mi vjernici nastojali smo preispitati svoju vjeru, zaći u dubinu svoje duše, suočiti se sa sobom i otkriti pravo stanje naše vjere. Toliko smo puta u životu iskusili kako istinska vjera otvara vrata Božjega srca i osvjetljava nam put kroz sve zavrzlame ovoga života na zemlji. Vjera je najveće blago. Ona je prvenstveno Božji dar nama i sebedarje njemu”, rekao je te zaključio kako ozdravljenje i ono u duši i ono tjelesno dolazi samo “ako si u stanju Isusu iskreno odgovoriti: Da, Gospode! Ja vjerujem! Učvrsti moju vjeru u tebe!” Govoreći o proslavi koju su uz završetak Godine vjere vjernici gornjogradske župe obilježili, vladika je zahvalio svima koji su utkali svoj doprinos u ostvarenju postavljenih ciljeva: vjernicima župe, Gradu Zagrebu, Ministarstvu kulture i u svoje vrijeme Vladi Republike Hrvatske te nadodao “jednom riječju u obnovi ovih naših svetinja sudjelovali su građani Grada Zagreba i građani Hrvatske. Svima vama danas od srca zahvaljujem, jer ova dva naša obnovljena zdanja dragulji su u kruni našega Grada i kao takvi utkani su u Lijepu našu domovinu”.
Govoreći o razvoju čovjekova života od trenutka njegova začeća, kao i o svetosti na koju je čovjek pozvan, vladika je istaknuo: “Svaki čovjek u svojoj dubokoj nutrini ima jedno svetište koje se zove savjest. Ta naša savjest svojim tajanstvenim glasom govori nam: tvoje misli, tvoje riječi, tvoja djela dobra su ili zla su. Ono najgore što se čovjeku u životu može dogoditi jest izopačena savjest. To je duhovno stanje čovjeka duboko ogreznulog u zlo i u njemu nema svjetla nego sama tama. On se predao neprijatelju čovjeka, prodao se đavlu. Takve tame u našem hrvatskom društvu oduvijek je bilo, a danas je ona izrazito prisutna. Moralna izopačenost pojedinaca i nekih udruga smatra se kao nešto što je normalno i o tome bismo trebali svi šutjeti i odobravati njihova objektivno gledajući zla nagnuća. Posebno je na udaru svetost obitelji. Za nas kršćane u svemu je, pa kad je riječ i o obitelji, mjerodavna jedino Riječ Božja zapisana u Svetom pismu Staroga i Novoga zavjeta. Već na prvim stranicama Svetoga pisma, u Knjizi postanka, čitamo: “U početku stvori Bog nebo i zemlju”. I kao vrhunac stvaranja reče Bog: “Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju… Stvori Bog čovjeka kao muža i ženu….”. Prvom mužu i prvoj ženi, prvom bračnom paru, Bog nadjenu imena: Adam i Eva. I reče Bog prvom mužu i prvoj ženi: “Rađajte se i množite se… i tako napučite zemlju…”. Bog je time na bračno zajedništvo muškarca i žene preslikao samoga sebe, jer On je savršeno i vječno zajedništvo Oca i Sina i Svetoga Duha, On je rekli bismo savršena Božja obitelj, On je ono što muža i ženu drži zajedno, a to je ljubav. I tako bijaše na početku vjekova, tijekom dugih vjekova, a tako ima biti i do svršetka svijeta. Jest da je taj prvi bračni par sagriješio, iznevjerio se Bogu i tako u ovaj svijet unio nespokojstvo, muku, jad i bijedu. Plod takvoga grešnog stanja čovječanstva jučer i danas, a bit će i sutra, jest: laž, krađa, nevjernost, nemoral, svađe, ubojstva, nepravda i tolika druga zla. Danas je vrlo aktualno pitanje kako zbrinuti smeće u gradovima. Nitko ne želi odlagalište smeća u svom dvorištu. No daleko je veće i važnije pitanje što učiniti s moralnim smećem kojega ima na svakom koraku: u tebi i u meni, u našim obiteljima, u političkim strankama, u sudovima, u našim lokalnim, gradskim, županijskim i državnim vlastima, posvuda. To je otrov od kojega možemo svi umrijeti. Nestat će nas ne vratimo li se Bogu svome i ne počnemo li živjeti kako nalaže Božji ustav, najkraći ustav na svijetu, ustav u svega deset rečenica, a ime mu je Deset Božjih zapovijedi. Temelj toga Božjega ustava jest: ljubav. Ljubi, čovječe, Boga svoga cijelim svojim bićem! Ljubi, čovječe, bližnjega svoga kao sebe samoga! To je rekao Bog koji je sama Ljubav. Samo ljubav može izliječiti sve naše osobne rane i duboke rane ovoga društva”. Zaključujući propovijed vladika je istaknuo: “Uz taj Božji Ustav dan čovjeku i svaka država ima svoj ustav koji vrijedi za sve građane i koji bi trebao štiti dostojanstvo i pravo svakoga čovjeka. On se prema određenim pravilima u nekim točkama može mijenjati, dopunjavati, usavršavati. Dobro je da, uz Hrvatski sabor, i građani neposredno na demokratski način mogu iskazati svoje mišljenje o određenom pitanju i da oni na referendumu odlučuju što će ući u Ustav”. Vjernicima je poručio: “Što se tiče nas vjernika, ali istinskih vjernika: kršćana, muslimana i pripadnika drugih religija, za nas, kad je pitanju obitelj, postoji samo jedna istina koju nam je o obitelji objavio sam Bog, o čemu sam govorio malo prije. Stoga i ovom prilikom mi vjernici, koji činimo veliku većinu ovoga društva, pokažimo svoje zajedništvo, poštujući i drugačija stajališta. A svatko će od nas za svoje postupke jednoga dana morati Bogu dati račun: i vjernik i nevjernik. Tomu nitko, da i hoće, ne može izbjeći. Stara latinska poslovica kaže: Sapienti sat! – što će reći: Pametnome dosta! Znam da će neki i ovoga puta dići glave i glasno protestirati što koristim ovu priliku za obranu kršćanskih vrijednosti. No ja kao Kristov apostol, kao duhovni pastir, odgovaram na to sa svetim Pavlom: “Jao meni ako evanđelja ne navješćujem”. Otpjevavši mnogoljestvije papi Franji, zagrebačkome nadbiskupu i metropoliti Josipu, križevačkom vladiki Nikoli, kleru i svemu Božjem puku, vjernici su svoje druženje nastavili u prostorima Grkokatoličkoga sjemeništa.