Valpovo, (IKA) – Na svečanoj misi 23. studenoga u župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu svečanim misnim slavljem kojim je predsjedao đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić, uz koncelebraciju svećenika valpovačkog dekanata dekana vlč. Franje Bodonya, Josipa Martinovića, Zorana Ćosića, Ivana Markovića, Branka Janjića, Stipe Marića, Jure Kreše, Roberta Jugovića, Pave Martića i župnika Zvonka Mraka obilježen je završetak Godine vjere.
Nadbiskup Srakić je nakon naviještenog Evanđelja u svojoj homiliji istaknuo: Mi nismo slijepi, ali nismo ni gluhi! Bog je progovorio i utisnuo se u nas. Proroci su klice svjedočanstva Božje prisutnosti. Bog vodi izabrani narod kroz pustinju do obećane zemlje, do punine vremena kada progovara u svome Sinu. Prorok Habakuk kaže “Pravednici će od svoje vjere živjeti!”. Ali, vjera nije biflanje napamet vjerskih istina. Može netko sve znati, a da bude nevjernik. Bog nije otišao na nebo i nas pustio da živimo svoje živote. Braćo i sestre, vjera nije bijeg i nebriga i izbjegavanje poteškoća. Bez obzira vjeruje li čovječanstvo ili ne, mi smo pozvani vjerovati u Boga. To znači prepustiti se Bogu. Poput Abrahama, vjerovao je protiv svake nade! Vjera daje nadahnuće, otvara srce Bogu i bližnjemu. Vjera je nešto što se pretače u život, postaje naše životno pravilo. Vjerovati ne znači samo naučiti Katekizam nego živjeti ono što do sada nismo živjeli. Potrebni su nam svi, muževi, žene,osobe vjere, koje će znati pretočiti svoju vjeru u život,a ne zavlačiti se, koji će pokazati da vjera nije samo privatna, nego i društvena stvar. Vjera zahtijeva da svakim danom prihvaćamo život. Kada kažemo na kraju mise “Idite u miru!”, to nije otpust, nego poslanje za euharistijski život u svakidašnjici. Ako se to ne ostvaruje u našim stavovima i postupcima, pitajmo se jesmo li vjernici? Ako smo kršćani, onda prihvaćamo neke stavove. Brak je zajednica muža i žene, sakrament, da se uzajamno prihvaćaju i u teškoćama, da pomažu jedno drugome u rastu i sazrijevanju u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ako živimo u vjeri, stalo nam je do dobrobiti zajednice u kojoj živimo, do obitelji do države. Ekonomija blaženstava dovodi do kraljevstva pravde, ljubavi, mira. Tako prestajemo biti robovi vlastitih interesa. Krist Kralj nije na prijestolju, nego visi na Križu, popljuvan, optužen, osuđen. Teško se opredijeliti za takvoga Kralja. Možda i nas okrive za koješta i svašta. Crkva je bila najjača kada je bila u progonstvu. Na završetku Godine vjere prisjećamo se svega što smo učinili u toj godini, ali ne staviti točku, nego živjeti svoj kršćanski život pred Bogom i svijetom, rekao je nadbiskup Srakić u homiliji.
Na misi su sudjelovali vjernici iz svih mjesta dekanata.