Preminuo don Frane Šimat
Preminuo don Frane Šimat
Šibenik (IKA )
Misa zadušnica bit će u petak 15. studenoga u 13 sati u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku, a pokop na gradskom groblju u Vodicama odmah po završetku misnog slavlja oko 15 sati
Šibenik, (IKA) – Svećenik Šibenske biskupije don Frane Šimat preminuo u srijedu 13. studenoga u 54. godini svećeničkog i 79. godini vjerničkog života. Misa zadušnica bit će u petak 15. studenoga u 13 sati u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku, a pokop na gradskom groblju u Vodicama odmah po završetku misnog slavlja oko 15 sati.
Don Frane Šimat bio je peto od devetoro djece tišnjanske obitelji Jeronima Šimata i Antice, rođene Kaleb. Pučku školu završio je u rodnom Tisnu. Kao sjemeništarac gimnaziju je polazio u Šibeniku od 1947. do 1952, ali je u V. razredu udaljen (zbog nepodobne izjave da nisu svi komunisti) iz gimnazije te je nastavio školovanje u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru (u dvije godine tri razreda), gdje je i maturirao 1954. Odlazi iste godine u Đakovo gdje na Visokoj teološkoj školi pohađa teološke studije od 1956. do 1961, uz dvogodišnji prekid (1956. – 1958.) zbog služenja vojnog roka. Zaređen je za svećenika u Đakovu 6. ožujka 1960, a već 24. Travnja te godine imao je i mladu misu u rodnom Tisnu.
Službuje potom od 1960. do 1962. kao župnik u Vrpolju kod Šibenika, a kratko vrijeme 1961. i privremeni je upravitelj župe Boraja. Od 1962. do 1966. župnik je u Rogoznici, a župnik gradske župe sv. Jakova u Šibeniku od 31. listopada 1966. sve do 10. kolovoza 1991., kada preuzima župu u Vodicama. Istovremeno od 1989. do 1991. upravitelj je i nadžupe sv. Križa Dolac, koja je potpala pod župnika župe sv. Jakova, a od 14. kolovoza obnaša i dužnost generalnog vikara Šibenske biskupije, u vrijeme biskupovanja dr. Antuna Tamaruta.
Kao intelektualac i obrazovani svećenik u svojoj župi sv. Jakova razvija bogatu djelatnost, poglavito kršćansko edukacijsku i vjersko-publicističku. Godine 1974. počeo je sa suradnicima-laicima izdavati tjedno glasilo župe sv. Jakova Glas Katedrale, u to vrijeme jedini vjerski list u Šibeniku. List je pratio život ne samo župe, već i šibenske Crkve, a i kulturna zbivanja u gradu te događanja cijele Crkve u Hrvata. U tom listu napisao je više stotina tekstova, potpisujući se s don Frane, a češće samo inicijalima F, odnosno F. S. Redovito piše i za glasilo Šibenske biskupije Sveti Mihovil, od njegova pokretanja 1996.
Za župnu tiskaru nabavio je najmoderniji ofset tiskarski stroj, a prvi se u Biskupiji počeo služiti računalima. Urednik Glasa Katedrale bio je punih sedamnaest godina. Uz vjeronauk za osmoškolce i srednjoškolce redovno je održavao i tjednu Vjersku tribinu u dvorani Nove crkve. Vodio je svake godine, dok mu je to pravoslavni paroh dopuštao, vjeroučenike osnovnoškolce u pohod šibenskoj pravoslavnoj crkvi. Još 1969. utemeljio je Župno pastoralno vijeće i Župno ekonomsko vijeće (članovi su bili laici). Vodio je i Dijecezanski muzej u crkvi Sv. Barbare, a skrbio je i o sedam područnih crkava u župi sv. Jakova. Bio je najbliži suradnik biskupa, poglavito biskupa J. Arnerića.
Godine 1991, prvi u Šibenskoj biskupiji, započeo je sa školskim vjeronaukom u Osnovnoj školi “Simo Matavulj” (danas OŠ Fausta Vrančića), a 1990. bio je u prvom odboru za vjersku emisiju Radio Šibenika “Riječ i život”, koju je uređivala s. Terezija Zemljić.
I u svojoj novoj župi u Vodicama (od 1991.) nastavio je s vjersko publicističkom i kulturnom djelatnošću. Prvo je već 1991, kad je počeo Domovinski rat, organizirao župni Caritas i počeo izdavati tromjesečno glasilo župe Vodice Okit i obnovio vodičko Župno pastoralno vijeće i Župno ekonomsko vijeće te pokrenuo tjednu Biblijsku tribinu. Od 1992. do 1995. vodio je i tjednu vjersku emisiju na TV postaji Vodice i tjednu vjersku emisiju na vodičkoj radio postaji. Kako je od srbočetnika raketama porušeno svetište Gospe od Karmela na brdu Okit, sa svojim župljanima od 1993. gradi veće i ljepše svetište prema projektima arhitekta Nikole Bašića. Član je (u više mandata) Svećeničkog vijeća i Konzultorskog vijeća Šibenske biskupije. Bio je i član Dijecezanske liturgijske komisije i Vijeća za kler pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije.
Umirovljen je u rujnu 2010. godine. Kao umirovljenik ostao je predan pastoralnoj djelatnosti Crkve. U svećeničkom domu redovito je predvodio biblijsku skupinu, te je predsjedao nedjeljnim misnim slavljem u 11 sati u katedrali Svetog Jakova.