Zagreb, (IKA) – Druga Tribina s katehezom za odrasle u ovoj pastoralnoj godini pod nazivom “Sakrament krsta” koju je vodio prof. dr. fra Ivan Karlić održana je u ponedjeljak 11. studenoga u dvorani svetoga Franje na zagrebačkom Svetom Duhu, u organizaciji župe sv. Antuna Padovanskoga.
Prof. Karlić pojasnio je da u svakodnevnom jeziku ljudi obično govore o sakramentu krštenja, ali to baš i nije ispravno reći. Naime, sam se sakrament naziva krst, a način na koji se on podjeljuje, dakle obred je krštenje. Voditelj je govorio i o dijeljenju sakramenta krsta maloj djeci koje i danas izaziva prijepore te pojasnio da osporavatelji podjeljivanja sakramenta krsta maloj djeci zanemaruju Božje djelovanje i eklezijalni karakter tog sakramenta jer krštenje nije samo sakrament (naše) vjere, nego je i Božji čin, odnosno dar ponajprije, “ono je i preporođenje, očišćenje od grijeha i opečaćenje po kojem postajemo članovi Crkve”. Crkva, dakle, smije i treba krštavati neodraslu djecu, jer je krštenje početak puta s Isusom Kristom, zaključio je prof. Karlić.
Prof. Karlić razjasnio je pitanje nužnosti krštenja za spasenje te rekao kako je krštenje nužno za spasenje, ali da to ne znači da se ne mogu spasiti oni koji su nekršteni. Nauk o nužnosti krštenja za spasenje želi istaknuti da ne postoji nikakvo samootkupljenje i da je spasenje dar Božji.
Prof. Karlić dao je vrlo precizan odgovor na pitanje o spašavanju djece koja su umrla nekrštena, rekavši kako se odgovor na to pitanje tijekom povijesti poprilično promijenio, pri tome citirajući Drugi vatikanski sabor koji kaže: “Krist je umro za sve i konačni čovjekov poziv stvarno je samo jedan, i to božanski, te moramo držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže Kristovu pashalnom misteriju”. Prema tome, ako netko (ne svojom krivnjom) nije čuo za Isusa Krista, a živi po glasu svoje savjesti i po naravnim zakonima (čime zapravo čini Božju volju), premda se nije krstio (nije primio obred krštenja) on živi otajstvo, i nema nikakva razloga da ne bude spašen. Nada u Božje milosrđe rađa misao o mogućnosti spasenja i one djece koja su umrla bez krštenja, premda putove (toga) spasenja poznaje samo Bog. Kršćanska vjera i nada dopuštaju misao da posljednja riječ Božja o svijetu nije osuda grešnika, nego milost i otkupljenje, odnosno nada u spasenje, zaključio je prof. Karlić.