Proslava sv. Emerika u Oriovcu
Proslava sv. Emerika u Oriovcu
Oriovac (IKA )
Biskup Škvorčević pozvao vjernike da ispunjaju svoje srce Božjom riječju te od njezina svjetla i snage žive vjernost u braku, dobrosusjedske odnose, gospodarska nastojanja i tako izgrađuju domovinu i svojim primjerom pomažu mladima kako bi i oni išli tim putem
Oriovac, (IKA) – Na blagdan sv. Emerika, zaštitnika župe Oriovac, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 5. studenoga euharistijsko slavlje u župnoj crkvi te na taj način završio program vizitacije župe. Koncelebrirali su svi svećenici Novokapelačkog dekanata na čelu s arhiđakonom Antunom Prpićem i dekanom Josipom Bogovićem. Riječi dobrodošlice biskupu je uputio župnik Zdravko Radoš. Potom je biskup čestitao Oriovčanima blagdan svetog zaštitnika te rekao da je to dan njihova župnog zajedništva u koje se želi uključiti svojom molitvom. Spomenuo je kako je minulog tjedna tijekom vizitacije župe na susretima s brojnim ljudima u Oriovcu, Radovanju i Kujniku osjetio njihovu vjeru, otvorenost i ljudsku blizinu, te da je iskusio što je oriovačka župa u njihovim srcima. Zahvalio je vjernicima koji nastoje živjeti vjernost Isusu Kristu i oblikuju svoj život prema njegovoj riječi i sakramentima po uzoru i pod zaštitom sv. Emerika.
Na početku homilije biskup je spomenuo kako je to jutro pri polasku iz Požege u Oriovac zapitao đakona vozača imaju li dovoljno goriva u automobilu da mogu stići do cilja. Rekao je kako je slično sa čovjekom: ako u srcu ima malo ili ništa ne može daleko stići. Istaknuo je da o sv. Emeriku nemamo mnogo povijesnih podataka, ali da doznajemo kako je njegov otac, sv. kralj Stjepan dobro shvatio da njegovu sinu treba odgoj koji se sastoji u tome da mu srce bude ispunjeno Božjim sadržajima, energijama njegova Duha koje ga pokreću da može izrasti do njegovih visina, stići do najdaljeg cilja, do smisla i vječnosti. Dodao je da je Emerik umro mlad te nije uspio sjesti na očevo kraljevsko prijestolje, ali da se po Isusovu daru života uspeo do najviše razine postojanja. Podsjetio je biskup kako se na Emeriku ostvarila preporuka koju je Apostol dao Filipljanima, da im bude u srcu ono što je istinito, časno, ljubazno, hvalevrijedno, kreposno, ono što je Božje, da Bog mira bude s njima.
Biskup je istaknuo kako je i danas vrlo važno pitanje odgoja djece i mladih, odnosno kakve se vrijednosti u njih unose putem odgoja, što im je smisao i pokretač života. Rekao je da to ovisi umnogome o roditeljima i starijima, o tome što je svaki od njih naumio, kamo želi stići. Pozvao je vjernike da ispunjaju svoje srce Božjom riječju, te od njezina svjetla i snage žive vjernost u braku, dobrosusjedske odnose, gospodarska nastojanja i tako izgrađuju domovinu i svojim primjerom pomažu mladima kako bi i oni išli tim putem.
Tumačeći naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus govori kako valja biti budan, biskup se zapitao gdje se danas živi budnost u Hrvatskoj. Rekao je da se ona događa u onima čije je srce pozorno za Isusa Krista i njegov dolazak, za ono što on može u njima ostvarivati. Još je dodao kako u evanđeoskom odlomku Isus govori da „trebamo biti ljudi upaljenih svjetiljki koji čekaju svoga gospodara” te se zapitao otkud imamo svjetla u Hrvatskoj, što i otkud čekamo i očekujemo. Istaknuo je kako je najviše svjetla u Hrvatskoj po onima koji vjeruju Isusu Kristu, Svjetlu svijeta i da najbolje očekuju oni koji su duhovno organizirani u Isusovoj Crkvi, uključeni u sustavu njegova križa i ljubavi koja je pobijedila smrt. Istaknuo je da je Crkva označena ljudskom slabošću, grijehom i zloćom, ali je u njoj prisutna Kristova pobjednička milost po riječi koja se naviješta i sakramentima koji se slave. Potaknuo je Oriovčane da nastoje oko razumijevanja sebe u tom Isusovu vrijednosnom sustavu te budu ponosni što su katolici i to drugima životom svjedoče. Poželio je da ih u tom pomogne zagovor sv. Emerika.
Na završetku slavlja biskup je zahvalio župniku Radošu za nastojanja oko toga da Oriovac bude živ u duhu Isusova evanđelja. Zahvalio je i redovnicama, članovima župnog ekonomskog i pastoralnog vijeća, ministrantima, župnom Caritasu, crkvenom zboru i svima onima koji na bilo koji način sudjeluju u izgradnji župne zajednice.