Dopustimo da nas Isus pozove imenom
Vatikan (IKA )
Nema grijeha ili zločina koji bi iz Božjega sjećanja i srca mogao izbrisati nekoga od njegove djece, istaknuo papa Franjo u podnevnom nagovoru
Vatikan, (IKA) – Nema grijeha ili zločina koji bi iz Božjega sjećanja i srca mogao izbrisati nekoga od njegove djece, istaknuo je papa Franjo u podnevnom nagovoru 3. studenoga na Trgu Sv. Petra u Vatikanu, ispunjenom, kao svake nedjelje, mnoštvom hodočasnika. Papa se osvrnuo na susret Isusa s nadcarinikom Zakejem, o kojemu govori Evanđelje iz današnje liturgije, te istaknuo da Bog uvijek čeka da u srcu grešnika vidi ponovno rađanje želje za povratkom kući.
Susret je to koji zauvijek mijenja život. Događa se u Jerihonu, dok je Isus išao prema Jeruzalemu. To je posljednji dio putovanja koji u sebi sažima smisao cijeloga Isusova života, koji je posvetio traženju i spašavanju ovaca izgubljenih iz Jeruzalemskoga doma. Ali, što je cilj bio bliži, toliko se više oko Isusa zatvarao krug neprijateljstva, rekao je Sveti Otac, prenosi Radio Vatikan.
Međutim, upravo se u Jerihonu događa jedno od najradosnijih zbivanja o kojima govori sveti Luka – Zakejevo obraćenje. Taj je čovjek izgubljena ovca, prezren je i isključen, jer je bio nadcarinik, prijatelj omraženih rimskih osvajača, lopov i izrabljivač. Zakeju se stoga, zbog njegova lošeg glasa, priječilo da se približi Isusu, ali on se nije predao, te se uspeo na drvo kako bi ga mogao vidjeti. Ta izvanjska, pomalo smiješna gesta, primijetio je Sveti Otac, izražava unutarnji čin čovjeka koji se nastoji uzdići iznad mnoštva kako bi stupio u dodir s Isusom. Ni sam Zakej ne poznaje duboki smisao svojega ponašanja, i čak se ne usuđuje nadati da bi mogao nadvladati udaljenost koja ga odvaja od Gospodina. Pomiruje se s tim da ga vidi samo u prolazu.
Međutim Isus, kada je došao blizu tog drveta, pozvao ga je imenom. Zakej, na jeziku toga doba, ima znači “Bog se spominje”. Isus, dakle, odlazi u Zakejevu kuću, izazivajući kritike svih ljudi iz Jerihona jer, umjesto da posjeti čestite ljude u gradu, odlazi upravo jednom cariniku. Nema zanimanja ili društvenoga statusa, nema grijeha ili bilo kakvoga zločina koji bi mogao iz Božjega sjećanja i srca izbrisati i samo jedno njegovo dijete, poručio je Sveti Otac. Bog se uvijek sjeća, ne zaboravlja nikoga od onih koje je stvorio; On je Otac, uvijek u pozornom iščekivanju punom ljubavi, da se u srcu njegova djeteta ponovno rodi želja za povratkom kući. A kada prepozna tu želju, pa i jednostavno nagoviještenu, i više puta gotovo nesvjesnu, odmah mu je blizu, i svojim mu oprostom učini lakšim put obraćenja i povratka, rekao je Papa.
Pogledajmo danas Zakeja na drvetu, potaknuo je Sveti Otac. Smiješan je, ali njegova je gesta, gesta spasenja. Ako imaš teret na savjesti, ako se sramiš brojnih stvari koje si učinio, zaustavi se, nemoj se prestrašiti, misli na to da te Netko čeka, jer te se nikada nije prestao spominjati, misliti na tebe. A to je tvoj Otac, Bog, Isus koji te čeka. Popni se, kao što je učinio Zakej; popni se na drvo želje da ti bude oprošteno. Jamčim ti da se nećeš razočarati. Isus je milosrdan i nikada ne posustaje u praštanju, istaknuo je Papa. Dopustimo i danas, kao Zakej, da nas Isus pozove imenom, poslušajmo i mi njegov glas koji nam kaže: “Danas mi je proboraviti u tvojoj kući, u tvojemu životu, u tvojemu srcu”. Dočekajmo ga radosni, potaknuo je Papa, poručivši: On nas može promijeniti, može preobraziti naše kameno srce u srce od mesa, može nas osloboditi od samoljublja i od našega života učiniti dar ljubavi.
Papa Franjo na Dušni dan poslijepodne u strogo privatnom posjetu vatikanskoj kripti predvodio je molitveno bogoslužje za pokojne pape koji tamo počivaju.