Zagreb, (IKA) – U svetištu Sveta mati slobode u Zagrebu na Dušni dan, 2. studenoga, misu za poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje predvodio je generalni vikar Vojnoga ordinarijata o. Jakov Mamić, OCD. Na početku mise pozdravio je okupljene hrvatske branitelje i obitelji i rodbinu poginulih branitelja, predstavnike ministarstava, te vjernike koji su se pridružili molitvi za branitelje. U homiliji vjernike je pozvao na promišljanje o smislu svoga postojanja, trpljenja, rada i sudbine. Suvremeni čovjek usredotočen je na traženje održivih odgovora u ovom vremenu, a jedna od temeljnih postavki suvremene kulture je potiskivanje svijesti o ljudskoj smrtnosti, čemu sam čovjek pridonosi svojim stvaralačkim mogućnostima kroz različite medijacije, stvarajući “privid” egzistencije i kad nije prisutna. Isto tako svi mi živimo u uvjerenju da nam nikada nije dosta: živimo gotovo “protegnuti” na jedno trajno “sutra” od kojeg stalno očekujemo “više”: više ljubavi, više sreće, više blagostanja. Smrt za kršćanina nije neki izolirani trenutak na koncu zemaljskog životnog hoda, nešto istrgnuto iz našeg života. Smrću se nalazimo potpuno pred svime što predstavlja predmet naših nadanja: nalazimo se pred Kristom i bit će to posljednji naš izbor satkan od svih izbora našeg života. Čovjek koji se odluči za Krista, u toj će ljubavi naći punu i konačnu radost. Krist nas čeka, poručio je propovjednik.
Slavimo ovu misu za sve naše preminule, poginule i nestale branitelje i civilne žrtve u Domovinskom ratu i poslije njega. Time očitujemo zajedništvo Crkve u hodu s Crkvom koja je s onu stranu smrti, s našim pokojnima. Jedno smo: povezuje nas ista vjera, isti Bog, ista zajednica, isti ideali ljubavi, mira, pravednosti, slobode. Danas treba uvidjeti da se iz dana u dan suočavamo s novim izazovima, s novim vrijednostima, s pluralnošću društva i vrednota; različitom od onog prije dvadeset godina. Naći se u ovom “drukčijem danas” zahtijeva zrelost i poštenje. Prije svega, ne dopustiti nikome da gazi po krvi prolivenoj za slobodu zemlje i neodgodiva je potreba da se nadahnućem i primjerom bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja branitelja osposobljavamo za odgovornost i zrelost svojih postupaka koje danas, svatko na razini svoje uloge i odgovornosti, mora učiniti. Izraz zrelosti je također da u prijeporima ne produbljujemo razdor, nego da gradimo pretpostavke zajedništva i sloge, a to su temelji snage malih naroda. U tom duhu valja sagledati i nastale nesporazume i napetosti oko uvođenja dvojezičnog pisma u Vukovar i komemoraciju “Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine”. Vojni ordinarijat poziva i moli sve da odgovorno iznađu način kako bi se stanje prebrodilo s ciljem stvaranja većih vrednota, istaknuo je Mamić. Pozvao je okupljene vjernike: Upravimo svoju molitvu Bogu tvorcu mira, darovatelju slobode i Ocu svih nas, da nam udijeli sposobnost graditelja sklada i nade, da nas osposobi za slušanje drugih, za smiren dijalog i vedriju perspektivu koja će biti oslobođena prijetnje razdora.
Dušni dan je pravi čas u kojem intenzivnije i objektivnije moramo gledati mnoge obitelji čija su ognjišta u Domovinskom ratu ostala bez uporišta oca ili majke; čije su nade umrle s viješću da im je ubijeno dijete; čija je bol toliko teška da je one same ne mogu nositi. Suodgovorni smo za njihove frustracije i nemoć. Nitko od građana ove zemlje ne može biti izuzet iz potrebne i učinkovite obiteljske solidarnosti, podrške i zahvalnosti onima koji danas trpe bol ostvarivanja slobode ove zemlje. Umanjimo bol ranjenih i povećajmo međusobni osjećaj povezanosti i suodgovornosti. Probudimo u sebi osjećaj da možemo učiniti i više i bolje kako bi se osjećaj eventualne napuštenosti u živih i ranjenih branitelja, kao i u obiteljima poginulih i nestalih, lakše nosio. Sposobni smo za intenzivnije zajedništvo. Čuvajmo blago naslijeđa jer je u njemu skrivena snaga našega života. Otvarajmo se novosti izazova jer će samo tako snaga tog blaga pokazati svoju životnost. Rastimo u slobodi, poručio je o. Jakov.