Đakovo, (IKA/TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je na svetkovinu Svih svetih svečano večernje misno slavlje u đakovačkoj katedrali. U koncelebraciji su bili mons. Luka Marijanović, vlč. Mario Brkić te đakon Dejan Čaplar, a liturgijsko slavlje animirao je Mješoviti katedralni zbor. Već tradicionalno, to večernje misno slavlje prikazuje se za pokojne branitelje i žrtve Domovinskoga rata.

Na početku misnog slavlja nadbiskup je podsjetio kako smo danas, kao putujuća Crkva, zagledani u proslavljenu Crkvu, u svete i blažene na nebu, među kojima prepoznajemo naše prijatelje, poznanike, rodbinu, one koji su živjeli prije nas, koji nikada službeno neće biti proglašeni svetima ili blaženima, ali znamo da su doista svjesno i odgovorno živjeli svoje kršćansko poslanje, da su svoj život istrošili i darovali u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Danas posvješćujemo da nismo pozvani biti osrednji ili malo bolji kršćani, nego da smo pozvani na svetost, rekao je nadbiskup.

U homiliji osvrnuo se na evanđelje o blaženstvima, tumačeći tko su u stvari blaženi. Tako je, među ostalim, rekao kako siromašni duhom nisu blaženi zato što nemaju ništa, nego zato što se uzdaju u Boga kao svoga jedinoga spasitelja. Oni znaju oskudijevati i obilovati. U svome siromaštvu ne zdvajaju niti ikoga proklinju, a kad obiluju svoje pouzdanje ne stavljaju u ono što posjeduju, nego se trude da njihova dobra pridonesu dobrobiti i drugih ljudi. “Živimo u vremenu u kojemu je mnogima od nas bogom postalo naše radno mjesto. Sigurno radno mjesto je izvor životne sigurnosti i neovisnosti. Propast firme i gubitak radnog mjesta jedna je od najvećih katastrofa koja nas danas snalazi. Gubitak radnog mjesta za jednoga muža i oca obitelji nije samo njegova trauma, nego i čitave obitelji”, rekao je nadbiskup, dodajući kako je velika stvar u takvoj situaciji ostati smiren, pribran, ne zatvoriti se u sebe, ne propiti se niti postati nasilan.

Nadbiskup je kazao kako Isusovo blaženstvo, kada je rekao “Blago siromasima duhom!” ne idealizira siromaštvo, nego ohrabruje siromašno i čisto srce koje zna da je sve što imamo i što jesmo dar od Boga, i da smo zato i mi ljudi – zajedno sa svim onim što svaki od nas ima i što jest – pozvani biti ponizni dar jedni drugima. “Isusovo blaženstvo nas poziva da siromašni duhom i čistim srcem prihvaćamo život i druge ljude, da sa zahvalnošću i odgovornošću koristimo ono što imamo i što nam je pruženo, da ne proigramo priliku za školovanjem, da prihvatimo svaki posao koji se pojavljuje i da ne čekamo samo onaj koji smo si zacrtali, te da si dopustimo doživjeti iskustvo onih koje Bog – makar i kroz nevolje – spašava i izbavlja”, rekao je nadbiskup, zaključujući kako Isus pred nas ne stavlja zapovijedi, nego ideale koji nas nose, koji nam daju snagu i koji nas usrećuju.

“Na današnji dan pohađamo grobove svojih pokojnika. Ondje, na groblju, svi smo jednaki. Može biti mala razlika u onome što je nad grobom, ali u svim je grobovima jednako ono što je u grobu: raspadanje i trulež. Na groblju i u susretu sa smrću nam se zato snažno nameće pitanje: U što ima smisla uložiti život? Za što se isplati živjeti? Što može ostati iza nas poslije naše smrti? Po čemu pamtimo ljude? Groblje je pravo mjesto za slušanje i susret s Isusovim blaženstvima!” zaključio je u homiliji nadbiskup Hranić.

.