Vukovar, (IKA) – U velikoj dvorani Pastoralnog centra Sv. Bono u Vukovaru u četvrtak 24. listopada predstavljena je knjiga fra Marka Kurolta pod znakovitim naslovom “Treba li sve zaboraviti?! – spašavanje vukovarskog kulturnog blaga – dnevni zapisi, 1991.-1999.”. Knjigu su predstavili umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, fra Marko Malović, iločki župnik i gvardijan za vrijeme srpske okupacije Hrvatskog Podunavlja, i dr. fra Mirko Mataušić, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u vrijeme Domovinskog rata. Kroz program je vodio dr. Dražen Živić a uime Matice hrvatske, koja je suizdavač, govorio je potpredsjednik Stjepan Sučić. Uime domaćina sve je pozdravio fra Gordan Propadalo, gvardijan franjevačkog samostana u Vukovaru. Domaća vokalno-instrumentalna skupina “Susreti” otpjevala je nekoliko prigodnih pjesama.
Nadbiskup Srakić na početku je razjasnio dilemu: “Treba li sve zaboraviti?” – te jasno i glasno rekao “ne” navodeći nekoliko primjera iz vlastitoga životnog iskustva. Dobar dio naših ljudi, poglavito mlađe životne dobi, a osobito stranci ne vole kad im se govori o onome što se događalo na ovim našim prostorima ranih devedesetih. Oni žele čuti neke veselije teme i to radi nekog lažnog mira koji počiva na nepravdi, neistini i zločinu. Ako sve pustimo zaboravu zlonamjerni će iskrivljivati povijest, kao što se to već i dogodilo nakon II. svjetskog rata. Fra Marko Kurolt, pokojni franjevac koji je za vrijeme srpske okupacije živio u samostanu u Zemunu, zapisao je dio onoga što je vidio, čuo i učinio za dobrobit svoga naroda i njegove kulture. Nekad grad ponos, nerijetko nazivan “Atena istočne Hrvatske” pretvoren je u grad mrtvih i grad razvalina. Ovaj franjevac, svojim mudrim postupcima, pridonio je da se pronađe, sačuva od uništenja i vrati onima kojima je to blago vjekovima i pripadalo. On je zadužio, ne samo franjevački samostan u Vukovaru nego i grad Vukovar da mu se na dostojan način oduži na taj način što će njemu u čast imenovati jednu ulicu u gradu. Uz Marka Kurolta usko je povezano i djelovanje jednog drugog Marka i to Marka Malovića, također franjevca, u to vrijeme gvardijana i župnika u okupiranom Iloku. Njih su dvojica perjanice franjevaca Istočne Slavonije. Fra Marko Malović bio je jedini rimokatolički svećenik u ovom najistočnijem dijelu Lijepe naše, rekao je mons. Srakić.
Fra Marko Malović govorio je o posjetu i proslavi biskupskog ređenja mons. Srakića u Iloku i njegovom pastirskom pohodu okupiranom dijelu njegove tada biskupije, a danas Nadbiskupije đakovačko-osječke i koliko ga je nadbiskupov posjet osnažio i duhovno učvrstio. I on je ponovio nadbiskupov prijedlog da se fra Marku Kuroltu posveti gradska ulica ili da bar današnja samostanska knjižnica nosi njegovo ime. Upravo je on tu knjižnicu spasio i sačuvao od sigurnog uništenja. U knjižnici je bilo 11 inkunabula, rijetkih i prvih tiskanih knjiga.
Dr. Mataušić, govoreći o liku i djelu o. Kurolta, istaknuo je njegove dvije velike duhovne vrijednosti: bio je hrabar i nesebičan. Upravo te su ga dvije duhovne kreposti osokolile da spasi kulturno blago franjevačkog samostana u Vukovaru, koje su naša braća kroz tri stoljeća svoga djelovanja u gradu na Dunavu prikupljala, čuvala i sačuvala, a upravo se to blago našlo na udaru bezumne osvajačke politike. Dr. Mataušić istaknuo je i sposobnost fra Marka Kurolta u komuniciranju s vrhovnim zapovjedništvom tadašnje JNA, čija se imena i prezimena spominju u knjizi. I među njima je bilo dobrih i plemenitih ljudi. Fra Marko spasio je i mnoge živote, poglavito život vukovarskog franjevca fra Slavka Antunovića i svoga nećaka koji su bili “na obradi” – kako je doslovce rekao tadašnji general Vasiljević. I to je bila sposobnost u komuniciranju fra Marka Kurolta da je od krvnih neprijatelja uspio napraviti istinske prijatelje. Fra Marko Kurolt dugo se kolebao treba li te zapise objaviti ili ne s obzirom da su mnogi akteri ratnih događanja još živi, a oni procesuirani.
Fra Marko Kurolt bio je i dobar promicatelj duhovnih zvanja, premda je i sam bio, kako se to nekoć govorilo, riječ o “zakašnjelom duhovnom zvanju”. On je prije ulaska u samostan radio kao kinooperater i tek sa 26 godina došao u franjevce. Današnji župnik i gvardijan u Bjelovaru fra Tonio Vučemilović, plod je pastoralnog rada fra Marka kojemu je bio ministrant u Zemunu. Drugo fra Markovo zvanje je o. Nikola Soldatović, pravoslavni svećenik. U počecima je bio ateist, ali se preko fra Marka obratio i postao pravoslavni svećenik. Treće duhovno zvanje je don Aleksandar Ninković, danas svećenik Beogradske nadbiskupije. To je samo potvrda, istaknuo je fra Mirko, da se u Domovinskom ratu nije radilo o vjerskom, nego o agresorskom ratu.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao je za života fra Marka Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i za dobrobit njezinih građana.