Ilok, (IKA) – Na svetkovinu sv. Ivana Kapistrana, 23. listopada, u Iloku, najistočnijoj župi Hrvatske svečano euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Koncelebrirali su umirovljeni pečuški biskup Michael Mayer, generalni vizitator Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivan Sesar, zamjenik provincijalnog ministra fra Drago Bedeničić i domaći župnik i gvardijan fra Oktavijan Nekić te još 28 svećenika. Župna crkva Sv. Ivana Kapistrana bila je prepuna vjernika. Među domaćim vjernicima bili su i hodočasnici iz Mađarske, kao i Virovitice. Hodočasnike iz Virovitice doveo je fra Marko Malović, nekadašnji župnik i gvardijan u Iloku za vrijeme srpske okupacije, a danas na istoj službi u Virovitici. Fra Marko ostao je jedini katolički svećenik na tom području u vrijeme okupacije. Stoga ga je nadbiskup osobno prozvao i pozdravio, što su prisutni vjernici pozdravili dugotrajnim pljeskom. Na misi je pjevao domaći župni zbor.
U propovijedi, govoreći o proročkoj službi na koju smo svi pozvani, nadbiskup Hranić je istaknuo da su Isusa njegovi sunarodnjaci i suvremenici prihvaćali kada im je lijepo propovijedao i činio čudesa, no odbacivali su ga kad je propovijedao obraćenje, osobni trud i angažman, žrtvu i odricanje, rizik i sutrašnjicu koja je s ljudskog stajališta nesigurna. Biti prorok u vlastitoj sredini i u Isusovo je vrijeme bilo teško.
Sličan put prošao je i sv. Ivan Kapistran, nastavio je mons. Hranić te dodao: “Kao najbolji i glasoviti student prava na sveučilištu u Perugiji dobio je najprije službu dvorskog suca u Napulju, a potom u Perugiji. U istom je gradu imenovan i kraljevskim namjesnikom. Kad je postao svećenik-franjevac bio je veoma rado slušan i cijenjeni propovjednik. Stoga ga je papa Martin V. odredio da putuje po europskim zemljama kao pučki misionar i propovjednik, te da osniva i uređuje franjevačke samostane. Tako je s područja današnje Italije stigao i u naše krajeve. No, kad je uvidio opasnost od Otomanskog carstva i kad je počeo pozivati međusobno podijeljene europske vladare da pomognu ovim krajevima kako bi zaustavili moćnu, dobro naoružanu i brojnu tursku vojsku naišao je na velike neugodnosti te na šutnju i zid. No, povjerenje u Boga, zauzetost za opće dobro, vizija i ideali učinili su to da mu je Bog poslao u pomoć Janka Sibinjanina, te je i na njega i njegove vojnike prenio svoju gorljivost, snagu duha i volju te je u jednom užasnom trenutku, kad je na ovim prostorima harala kuga, šačica od četiri tisuće vojnika 1456. godine u bitci kod Beograda, porazila tursku vojsku koja je brojila čak 24 tisuće vojnika. Ta je bitka odgodila za 70 godina pad ovih krajeva pod tursku vlast. Današnji svetac Ivan Kapistran umro je dva mjeseca nakon te bitke, i sam shrvan kugom, do kraja solidaran s ljudima ovog kraja. Situacija s europskim vladarima se nažalost nije promijenila, te su ovi krajevi 70 godina poslije ipak potpali pod tursku vlast”, rekao je nadbiskup Hranić.
Pri kraju propovijedi mons. Hranić je poručio: “Sveti Ivan Kapistran nam svojim primjerom progovara da se vjeru živi odvažnim prihvaćanjem vlastite povijesne odgovornosti. Vjernik je u biti vizionar, koji ne može biti nezauzet za svoju i dobrobit sredine u kojoj živi. Vjernika teškoće ne sputavaju, nego ga čine još hrabrijim i gorljivijim. Vjera otvara perspektive i ondje gdje se čini da je čovjek pred nepremostivim granicama. Ona nam kaže da je nekršćanski gledati samo na zemaljske mogućnosti, voditi se proračunatošću i biti obeshrabren poteškoćama s kojima se susrećemo”, zaključio je nadbiskup Hranić.