Zagreb, (IKA) – Zahvalno euharistijsko slavlje o 80. obljetnici Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u zagrebačkoj katedrali u nedjelju 20. listopada predvodio je kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili i pomoćni biskup Valentin Pozaić, predsjednik Caritasa mons. Juraj Jerneić te predstavnici Caritasa iz Austrije, Italije i Njemačke.
U pozdravnoj riječi mons. Jerneić naglasio je kako nije moguće zbrojiti sva ona dobra koja su tijekom osam desetljeća došla i otišla iz Caritasa prema potrebnima.
Ne znamo koliko je života spašeno, koliko je gladnih nahranjeno, koliko je žednih napojeno, golih ogrnuto, beskućnika udomljeno. Ne znamo koliko je slijepih ipak gledalo i hromih hodalo, koliko je gluhih čulo i mrtvih ustalo zbog toga što su vjernici imali i oko i uho i srce. Zahvaljujući Bogu što nas je obdario tom vjerom, zahvaljujemo svima vama, rekao je mons. Jerneić, te zamolio kardinala Bozanića da na žrtvenik prinese tolike zahvalne osmjehe onih koji su od Caritasa primili, a i suze onih koji su primili manje nego su očekivali.
Neka vam na srcu i dalje bude caritas nadbiskupije kojom upravljate, a u vjeri i ljubavi budite nam i ostanite i dalje učitelj, rekao je.

Naviještati ljubav je misija Crkve. I mi smo ovdje da molimo za tu ljubav i možemo ustrajati na putu te ljubavi, rekao je na početku mise kardinal Bozanić.
Caritas je rođen iz objave Božje ljubavi, iz susreta s njegovim milosrđem u Riječi koja nam je i sada naviještena kao Radosna vijest. Kada se sjetimo kolike je ljude Božja riječ poticala na velika djela, mijenjala živote, dokidala neprijateljstva, liječila rane i usmjeravala pogled prema vječnosti, tada je vrijedno zastati i dublje osjetiti što u ovome trenutku ima reći nama, jer kako piše sveti Pavao Timoteju: “Sveta su pisma vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Krista Isusa”, rekao je kardinal Bozanić na početku homilije. Uputio je na podudarnost misnih čitanja s karitativnom zauzetošću te podsjetio na poticajnost riječi Okružnice nadbiskupa Antuna Bauera iz 1931. godine te u tom kontekstu naglasio kako se u prvim godinama svoje povijesti Caritas Zagrebačke nadbiskupije, građen osobito na temelju karitativne revnosti zagrebačkih župnika i nošen zauzetošću mladog svećenika Alojzija Stepinca, morao suočiti sa svim posljedicama društva razdiranog ideologijama koje su ostavljale materijalnu i duhovnu pustoš. Tako je bilo i kasnije, bilo da je riječ o nacističkim ili komunističkim progonima.
Posebno je upozorio na zabranu rada Caritasa te upitao “kakav je to bio sustav koji je otimao imovinu čak i karitativnim ustanovama, kao što je to bio slučaj s imovinom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije 1946. godine. Kakav je to bio sustav koji je zabranio rad Caritasa i koji je ravnatelja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije dr. Vilima Nuka 1947. godine osudio na šest godina robije s prisilnim radom?”
Podsjetio je kako se unatoč svim nedaćama karitativni rad nije gasio, jer Crkva ne može bez Caritasa; Crkva živi od Duha koji raspiruje uvijek prisutan žar ljubavi. Taj žar osvjetljava i grije, vidi bližnjega pokraj sebe i podiže ljude koji su spremni darovati se drugima. No, sve je to moguće u Crkvi koja ne prestaje moliti. Tada i mali znakovi postaju velika viđenja, rekao je kardinal.
Govoreći o obnovi Caritasa, istaknuo je da je kardinal Franjo Šeper 1967. Jeleni Brajša povjerio promicanje karitativnih djelatnosti, u krilu Nadbiskupije, u ozračju Glasa Koncila. Duh je budio nove osjetljivosti i pripremao divna djela milosrđa, najprije prema napuštenoj djeci, a zatim i prema majkama, trudnicama, siromašnim obiteljima, bolesnicima, starijim osobama. Gledajući živote koji su spašeni, tisuće života koji su izravno zahvaćeni brigom i blizinom kršćanske ljubavi koja je dolazila iz srca vjernika, unatoč neugodnostima i problemima koje je zadavala komunistička diktatura, dostojno je zahvaljivati za velika djela koja su se odvijala pod zauzetim vodstvom Jelene Brajša. Bile su to godine koje su potvrdile da je povijest Caritasa povijest maštovitosti kršćanske ljubavi, jer se tražilo široko djelovanje u uskim okvirima, podsjetio je kardinal te naglasio kako je sluga Božji kardinal Franjo Kuharić izbliza pastirski pratio taj rad i obnavljao potrebne pravne okvire, što je uvelo u novo razdoblje djelovanja Caritasa na slobodan način, stekavši javnu pravnu osobnost nakon uspostave suverene države Hrvatske.

Kardinal Bozanić u nastavku homilije istaknuo je važnost jačanja župnih Caritasa i njihova povezivanja. Svaka župa treba razvijati karitativnu djelatnost, jer se u župi vjernici svakodnevno susreću s potrebama ljudi. Uz sve to nastojimo da se razvijaju i novi oblici djelovanja našega Caritasa za koje je bio potreban i preustroj koji se ostvaruje posebice pod vodstvom sadašnje ravnateljice s. Jelene Lončar, kojoj zahvaljujem za predan rad i za iskorake u novim društvenim okolnostima, istaknuo je kardinal Bozanić.
Caritas oživljuje prisutnost Crkve u društvenoj zajednici po raznolikim, nekada manjim, a nekada većim zahvatima na župnim i nadbiskupijskim razinama, pri čemu se ne smije zaboraviti samozatajnost dragovoljaca i samo Bogu znanih ljudi koji su svojim služenjem istinski samaritanci svojim bližnjima. Oni žive duhovnost Crkve koja seže onkraj puke solidarnosti i altruizma, rekao je kardinal te na kraju homilije pozvao da se ne zaboravi na tolika dobra koja Bog ostvaruje po ljudima koji slušaju njegovu riječ i vrše je, “bilo to zgodno ili nezgodno”, jer tu upornost kršćanske ljubavi svjedoči Caritas.
Darove na oltar prinijeli su korisnici ZCN u narodnim nošnjama.
Misno pjevanje animirali su Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka sa solisticom Ivankom Strahuljak, sopran te orguljsku pratnju Nevena Kraljića.