Zagreb, (IKA) – Prvog dana proslave jubilarne, 80. obljetnice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u subotu 19. listopada održana je svečana akademija u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Geslo proslave je “80 godina ususret bližnjemu”.
Uz nekadašnje i sadašnje djelatnike, volontere, podupiratelje i prijatelje Caritasa akademiji su nazočili i izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića pomoćni biskup Valentin Pozaić, pomoćni biskup Ivan Šaško te predstavnici Caritasa iz Austrije, Italije i Njemačke.
Predsjednik Caritasa mons. Juraj Jerneić zahvalio je svima na odazivu. Posebno je pozdravio one koji su stigli izvan Hrvatske, “koji su s nama i za nas bili tijekom protekloga vremena. Posebno onda, kada nam je pomoć sa strane bila itekako potrebna”. Naglasio je kako sve ono što se čini u Caritasu i ima zadaću pomoći onima koji su u potrebi jest dobro djelo i čin vjere. Spomenuo je i sve one koji su u Caritasu živjeli i radili kao ravnatelji i odgovorne osobe, i svi oni koji su prije radili u Caritasu i one koje su zaposleni danas. Svi vi dobri ljudi došli ste da bi rekli dragom Bogu hvala da je Caritas doživio 80 godina, premda Caritas živi kroz sva stoljeća u našoj Crkvi, rekao je mons. Jerneić.
Prof. dr. Stjepan Baloban iznio je osvrt na visoki jubilej s temom “Caritas Zagrebačke nadbiskupije: 80 godina djelatne ljubavi u zgodno i nezgodno vrijeme”. Naglasio je kako je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, taj prvi najveći i najvažniji Caritas Crkve u Hrvata, snažno obilježio crkvenu i društvenu povijest hrvatskoga naroda u zgodno i nezgodno vrijeme kroz koje su kroz posljednjih osam desetljeća prolazili hrvatski narod i Crkva u tom narodu.
Potom je prof. Baloban kratko predstavio tri povijesna razdoblja od kojih je svaki na svoj način obilježio 80-godišnje djelovanje CZN. Prvo razdoblje odnosi se na vrijeme od osnivanja 20. listopada 1933. do zabrane 2. ožujka 1946. godine od komunističkih vlasti pod prisilom nametnute ideologije koja nije trpjela socijalnu konkurenciju u javnom prostoru. Uz pripremu i organiziranje CZN uz nadbiskupa Antuna Bauera sudjelovalo je više značajnijih crkvenih ljudi onoga vremena. Međutim, mladi svećenik, a kasnije nadbiskup Alojzije Stepinac bio je središnja pokretačka snaga razvoja Caritasa. Akcijama prije i tijekom II. svjetskog rata Stepinac je snažno povezao Katoličku Crkvu i hrvatski narod da ni agresivni komunizam ni represivni politički aparat nisu mogli odijeliti Crkvu od hrvatskoga naroda, naglasio je Baloban.
Drugo razdoblje, od 1965. do 1990., obilježila je obnova i djelovanje u poluilegali. Sve je počelo dopisom Glasu Koncila, a reakcije čitatelja potaknule su uredništvo da uvede rubriku “Tko je moj bližnji” što je dovelo i do zapošljavanja Jelene Brajša s ciljem da razvija djelatnost rubrike. Osnivanjem ureda Međunarodnog caritasa 4. svibnja 1968. godine zagrebački nadbiskup Franjo Šeper za voditeljicu imenuje jednu ženu. Kao ključnu godinu za novi iskorak Baloban je istaknuo 1969. kada je 2. srpnja pred vratima ureda Jelena Brajša pronašla u kartonskoj kutiji ostavljeno novorođenče. Događa se svojevrsna revolucija djelatne ljubavi i to u spašavanju nevinih ljudskih života, naglasio je. Podsjetio je kako je značajka djelovanja u poluilegali bila svojevrsna spontanost, koja je tada bila jedino moguća a imala je i pozitivne i negativne strane.
Treće razdoblje u djelovanju ZCN je od 1990. do 2013. godine. Demokratske promjene omogućile su da je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 7. prosinca 1990. ponovno službeno osnovao Caritas. Početak tog razdoblja obilježile su godine Domovinskog rata kada je na prvom mjestu bila briga za prognane i izbjegle. Razvijaju se i druge aktivnosti, a posebno župni Caritasi. Nastaje potpuno nova situacija kako u odnosu na hrvatske državne institucije, tako i u odnosu na partnere iz inozemstva. U vremenima u kojima se mnoge aktivnosti Caritasa razvijaju, organizacija ZCN nije se dovoljno prilagodila novim okolnostima te se događaju i određeni propusti u radu, od kojih su neki i eksploatirani, upozorio je Baloban. Nakon odlaska u mirovinu Jelene Brajša 2005. godine slijedi nova organizacija i novi izazovi s kojima se uspješno nosi novo vodstvo CZN pronalazeći nove putove za prakticiranje djelatne ljubavi.
Bilo bi ne samo dobro i poželjno, nego i crkveno i povijesno obvezujući organizirati znanstveni simpozij koji bi cjelovito i detaljno obradio cijelu povijest ovog našeg osamdesetgodišnjaka i tako se budućim naraštajima ostavio vidljivi trag življenja djelatne ljubavi Hrvata katolika i hrvatske Crkve u zgodno i nezgodno vrijeme, zaključio je Baloban.

O temi “Važnost župnog caritasa u životu župne zajednice” govorio je župnik župe Svih svetih u Sesvetama Mario Migles. Na području Zagrebačke nadbiskupije danas djeluje 110 župnih caritasa. Ne znam tko je blagoslovljeniji, oni kojima se pomaže i koji osjećaju da netko misli na njih, ili oni koji su im u mogućnosti pomagati koji se možda i žrtvuju, rekao je vlč. Migles. Govoreći na primjeru caritasa svoje župe, istaknuo je, kako su temelji udareni u vrijeme Domovinskog rata, a cilj je bio jasan “pomagati i činiti dobro”, što se nastavilo i kroz naredne godine.
Danas potrebe nisu takve kakve su bile za vrijeme Domovinskog rata, ali nisu ni manje, jer u svakoj župi ima onih koji trebaju nešto od određenih potrepština koji život znače, do ljudskog susreta i posvećivanja barem malo pažnje čovjeku u poteškoći, naglasio je. Važnim za rad župnog Caritasa istaknuo je uključivanje što većeg broja župljana i kompetentnih volontera te molitvu.
Važno je kod ljudi stalno posvješćivati karitativnu svijest i pozivati sve uzraste na suradnju, poticati vjernike da se nikad ne umore činiti dobro, rekao je vlč. Migles, te podsjetio kako je “vjera bez djela mrtva”.

Dipl. soc. radnik Nedjeljko Marković govorio je o temi “Doprinosi, perspektive i izazovi Caritasa u ostvarivanju pravednijeg društva”. U uvodnom dijelu podsjetio je na identitet Caritasa koji je povezan sa službom “diakonia”, kojim Caritas u praksu stavlja program dobrog Samarijanca (Lk 10:25-37), rad za mir, pravdu i razvoj; to je svjedočenje Kristove ljubavi za čovječanstvo. Marković je posebno naglasio kako je Caritas prepoznat kao dionik socijalnih promjena.
Uvidom u Caritasovu trenutačnu djelatnost kroz popis ustanova, programa i projekata gdje je samo u 2012. godini pružena konkretna pomoć za više od 10.000 osoba, a ukupna novčana vrijednost bila oko 10 milijuna kuna, vidimo da je Caritas svjestan socijalnog trenutka – velikog broja nezaposlenih, siromašnih, bolesnih, osamljenih koji traže veću podršku; loših stambenih uvjeta, i može pridonijeti pozitivnim socijalnim promjenama – s jedne strane pomoći vjernicima u njihovoj prilagodbi na promjene, a s druge se strane putem provođenja različitih aktivnosti poticati promjene u okruženju kroz pružanje usluga (organiziranje različitih servisa za bolesne, osobe s invaliditetom, intelektualnim teškoćama, starije, djecu bez roditelja ili s problemima u ponašanju…), zastupanje onih čiji se glas ne čuje; mobiliziranje zajednice kroz župno djelovanje i organiziranje onih koji mogu doprinijeti promjenama. Zato je u Caritasovu djelovanju, osim zaposlenika, svoj doprinos dalo i više od 1016 volontera iz Hrvatske i inozemstva, posvjestio je Marković.
Na pitanje postoji li prostor za novu ulogu Caritasa, Marković je istaknuo kako u medijskom prostoru Caritas može zauzeti značajan prostor jer nudi sadržaj koji inače medij sam mora “pronaći” kako bi pokazao da društvo i dalje funkcionira. Mreža župnih caritasa omogućava platformu za djelovanje, a uobičajeni komunikacijski kanali su otvoreni za poruke koje šalje Caritas, a preko nje i službena Crkva. Caritas vidi kao mjesto susreta, umrežavanja različitih dionika u zajednici kao i mjesto razvoja volonterstva – dobrovoljne skrbi za “dragog bližnjeg”.

Direktor Caritasa biskupije Rottenburg-Stuttgart prelat Wolfgang Tripp u čestitki je zahvalio na 20 godina zajedničke suradnje, prijateljstva. Uime našeg Caritasa donosim najbolje želje za sve prijateljstvo koje smo od vas primili, za sve molitve koje su nas pratile, rekao je prelat Tripp, te i u toj prigodi ZCN uručio prigodnu donaciju.
Tijekom akademije monografiju o Caritasu predstavio je moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola mons. Nedjeljko Pintarić.
Monografija je korak u budućnost. Ona nije ni prošlost ni sadašnjost. Zato sve ono što je u njoj zabilježeno dar je svima nama, rekao je Pintarić te posebno naglasio kako je prvih četrdesetak godina u znaku muškaraca nadbiskupa, svećenika, dok je drugih četrdeset godina u znaku žena. Posebice godine kada je Jelena Brajša pokrenula veliku rijeku koja teče, a posljednje godine u zauzetom radu s. Jelene Lončar pokazuje kolika je snaga ženske riječi i što žene mogu.
Monografija koju je objavio Glas Koncila u biblioteci “Ljudi i događaji” podijeljena je u osam poglavlja, koja su pak povezana s osam blaženstava. Nakon uvodnih riječi kardinala Bozanića i s. Lončar, poglavlja u riječi i slici ilustriraju CZN u radu s obitelji, skrbi o djeci, pomoći bolesnima, brizi za starije i nemoćne, solidarnosti sa siromašnima, dragovoljstvu, župnim caritasima, te naposljetku Caritas označavaju kao mjesto susreta.
Svima vama želim oduševljenje za Caritas, da donesemo ljubav onima koji ne mogu vidjeti ali im našom blizinom možemo pomoći, rekao je mons. Pintarić.
Ravnateljica s. Jelena Lončar zahvalila je svim nekadašnjim i sadašnjim djelatnicima. Naša posebna zahvalnost pripada gospođi Jeleni Brajši koja je tijekom 38 godina s puno ljubavi i nesebičnosti vodila CZN u vremenima koja su bila teška, a ponekad i olovna. Od srca zahvaljujem volonterima i suradnicima koji svoje slobodno vrijeme nesebično daruju za potrebite te donose zraku svjetla nemoćnima i malenima. Hvala i vama dobročiniteljima i donatorima iz domovine i inozemstva bez vaše potpore mozaik dobrih djela koje je Caritas sastavljao tijekom ovih osam desetljeća bio bi znatno siromašniji i nepotpun. Ne dopustimo da u vremenu koje je pred nama utrne iskra ljubavi i osjetljivosti za potrebne, rekla je Lončar te zahvalu uputila i zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Bozaniću za molitve i sve što nadbiskupija čini za ZCN.
Na kraju akademije biskup Pozaić rekao je: “Zahvalni smo svima onima koji su sudjelovali u tom velebnom djelu. Večeras smo svjedoci velike istine, da je Crkva katolička, univerzalna i zahvalni smo što je to posvjedočeno nazočnošću caritasa iz Austrije, Italije i Njemačke. Mi smo jedna Crkva i u nevolji smo doživjeli da smo jedno srce i jedna duša. I na to smo ponosni, i zato smo zahvalni.”
U glazbenom dijelu nastupili su Nikolina Pinko, sopran, uz pratnju na glasoviru Ane Lucić. Program je vodila Tanja Popec.