Breznica Đakovačka, (IKA/TU) – Srebrni jubilej, 25 godina redovničkih zavjeta s. Terezite od Marije Majke Crkve (Kalinić) i svetkovinu sv. Terezije Avilske, obnoviteljice Karmela i Majke bosonogih karmelićanki, sestre karmelićanke u Breznici Đakovačkoj proslavile su s brojnim vjernicima 15. listopada svečanim misnim slavljem koje je predvodio karmelićanin o. Jure Zečević, provincijalni delegat za klauzurne redovnice.
Govoreći o sv. Tereziji, o. Jure u homiliji je vjernike potaknuo da čeznu za mudrošću, najvišim i najvećim darom, dragocjenijim od svega zemaljskog blaga, darom Duha Svetoga. Oslanjajući se na izvještaj iz Ivanova Evanđelja o susretu Isusa i Samarijanke, propovjednik je naglasio da jedino u odnosu i drugovanju s Bogom primamo smisao ovozemnog života te vječni život i da je “mudrost živjeti s Bogom, bilo u klauzurnom Karmelu, bilo u obitelji i prolaziti zemljom čineći dobro.” Živjeti onako kako je živjela i sv. Terezija, velika Bogotražiteljica i Bogonalaziteljica. Moleći zagovor ove velike Svetice da svima prisutnima izmoli milost da budu uvijek Bogonalazitelji i nikada se ne odvoje od Krista – Izvora od kojega se nikada ne žeđa, o. Jure izrazio je i zahvalnost Bogu za srebrni jubilej s. Terezite, koja je prije homilije obnovila svoje redovničke zavjete.
Sestra Terezita od Marije Majke Crkve (Ankica Kalinić), rođena je 1965. u Osijeku od majke pokojne Zorke i oca Ante kao treća od četiri kćeri, od kojih je još jedna sestra karmelićanka u istome samostanu. S. Terezita u Karmel je ušla 1987. u Kloštar Ivaniću, a potom se sa sestrama posvetila osnivanju Karmela sv. Josipa u Šarengrad. Tamo je boravila do 1991., kada je sa Zajednicom uslijed ratnih neprilika bivala prisiljena bježati iz Šarengrada za Ilok. Upravo u Iloku, 15. listopada 1991. u zatvorenoj crkvi zbog ratnog vihora, samo u prisutnosti susestara, s. Terezita položila je svečane doživotne zavjete, a za svoje redovničko geslo uzela je Isusove riječi blaženstava: “Blago siromasima duhom” svjedočeći i dalje svoje neizmjerno pouzdanje u Boga koji je jedino blago svojih zaručnica i koji nije napustio sestre tijekom svih tih zbivanja. Nastavila je svoj put te sa Zajednicom boravila u Đakovu i Remetama sve do novoga mjesta njihova boravka u domaćoj biskupiji, u Breznici Đakovačkoj.
Zahvalno slavlje, po želji slavljenice, proteklo je u obiteljskom okruženju Zajednice te najuže rodbine i prijatelja.