Dubrovnik, (IKA) – Završno koncelebrirano euharistijsko slavlje 300. obljetnice dubrovačke barokne katedrale u nedjelju 13. listopada predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u suslavlju s biskupom domaćinom Matom Uzinićem, bivšim dubrovačkim biskupom sada zadarskim nadbiskupom i predsjednikom HBK Želimirom Puljićem, kotorskim biskupom Ilijom Janjićem, vojnim biskupom u BiH Tomom Vukšićem, izaslanicima drugih biskupa, dubrovačkim svećenicima i redovnicima te katedralnim župnikom don Stankom Lasićem. Slavlju su nazočili i dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić, imam Salkan Herić te brojni predstavnici društvenog života grada.
Pozdravljajući na početku uzvanike, biskup Uzinić podsjetio je na trenutke stavljanja katedrale u liturgijsku uporabu prije 300 godina. “Na blagdan sv. Franje Saleškog, ‘odvjetnika naše Republike’, 29. siječnja 1713, u svečanoj procesiji predvođenoj nadbiskupom Andrijom Robertijem i uz sudjelovanje svih struktura republičke vlasti, u novoizgrađenu baroknu katedralu u Dubrovniku, sagrađenu na mjestu romaničke katedrale koja je 46 godina ranije, na Veliku srijedu, 6. travnja 1667., nastradala u Velikoj trešnji zajedno s Gradom i većinom njegovih stanovnika, uneseni su Presveti Oltarski Sakrament, moćnik sv. Vlaha i slika Gospe od Porata, nakon čega je uslijedila misa, svečani Tebe Boga hvalimo i četrdesetsatno klanjanje uz svečanu zvonjavu zvona i topovsku pucnjavu. Ovim je započeo sakralni život ove naše ‘Velike Gospođe’, Majke svih crkava u Gradu i u Dubrovačkoj biskupiji”, rekao je biskup. Dodao je da se ta obljetnica počela slaviti 29. siječnja ove godine “s nadom da će nam proslava 300. obljetnice naše katedrale pomoći da se u ovom domu Božjemu, Gospodinovoj kući, našoj dubrovačkoj katedrali, bolje povežemo međusobno i s Isusom”. Ovu proslavu s procesijom u kojoj se nosila slika Gospe od Porata pridružio je inicijativi pape Franje koji je taj dan u Rimu posvetio svijet Bezgrešnom Srcu Marijinu.
U propovijedi je kardinal Puljić istaknuo važnost katedrale, majke svih crkava, koja je mjesto gdje biskup naučava. Podsjetio je da je dubrovačka katedrala preživjela razne nevolje, tri rata, potrese, požare, a vjernici okupljeni oko nje stoje i danas uz nju pokazujući da je ona simbol kršćanskog identiteta.
Kardinal je pojasnio i značenje crkve kao mjesta identiteta, rekavši kako katedrala spaja i statiku i estetiku, kako su je ljudi iz vjere gradili. “Kad ulazimo u crkvu da bi Boga susretali moramo biti svjesni da smo mi taj hram Božji”, dodao je vrhbosanski nadbiskup potaknuvši vjernike da kao što uređuju zdanja da tako uređuju i onaj hram koji se zove ljudsko srce da u njemu bude i ljepote i sklada. Skrenuo je pozornost na riječ krepost koja je nekad puno značila, a danas je to postala strana riječ koju rijetki znaju protumačiti. “To je stjecanje navike u dobru, da ja zračim dobrotom. Možda nikad u povijesti nismo imali toliko školovanih ljudi kao danas, a Papa tako žestoko kritizira kriminal i korupciju kao nešto gore od grijeha”, istaknuo je kardinal i nastavio: “Najgori su pokvareni pametni ljudi. Danas nedostaje dobrote, da to srce, tu ljudsku savjest, tako ukrasimo da Bog može u njega ući. Tamo gdje Isus dolazi vlada ozračje mira, ozračje ljubavi, ozračje nade”. “Očito nedostaje te Isusove prisutnosti, zaglavnog kamena koji sve povezuje. Tamo gdje nema poniznosti, nema ni duhovnosti. Tamo gdje nema skrušenosti nema otvorenog srca za Božju riječ, postali smo gluhi za Boga”, rekao je. “Slaviti ovaj jubilej znači zapravo postati svjestan sebe, svog identiteta, da sam kršćanin, hram Božji”, primijetio je kardinal.
Spomenuvši kako ljudi danas stalno kukaju, propovjednik je istaknuo kako nema laganih vremena te da je svako vrijeme – naše vrijeme. “S ovog slavlja želimo ponijeti otvorenost srca Isusu, skrušenost srca da čujemo Božju riječ i taj ponos vjernika – s Bogom živjeti. Koje dostojanstvo čovjeka! Tada gradimo bolji svijet. Ne može se tržišnim interesom budućnost graditi niti onim da ljudi trguju s narodom. Narod nije tržišna roba, narod je otkupljen, posvećen i ako služim tome onda moram vrednovati tu cijenu spasenja, tu prolivenu krv za čovjeka”, zaključio je. Na kraju je uputio molitvu Mariji da “ovo vrijeme zdušno živimo, ne isprazno, ne promašeno, ne frustrirano nego ostvareno, a bit će tako ako udomimo Isusa Krista”.
Za prinos darova prineseni su, uz vodu i vino, ceremonijalni štap dubrovačke katedrale, svečana zlatna mitra dubrovačkoga nadbiskupa Grgura Lazzarija, katalog izložbe o Stjepanu Gradiću, Beneventanski misal katedrale iz 12. stoljeća, ključevi kapele Moćnika (relikvijara) dubrovačke katedrale te Red mise za blagdan dubrovačkoga nebeskoga zaštitnika sv. Vlaha. Mladi biskupije prinijeli su i križ Susreta hrvatske katoličke mladeži.
Nakon mise Ulicom od Puča i Stradunom krenula je svečana procesija u kojoj je, prvi put tom rutom u ovom stoljeću, nošena slika Gospe od Porata. Slavlje je završilo pjevanjem Te Deuma i Lijepe naše ispred tri stoljeća stare dubrovačke katedrale.