Đakovo, (IKA/TU) – Odjel za medijski pastoral Pastoralnog centra Đakovačko-osječke nadbiskupije u sklopu svoga redovitog djelovanja organizirao je 9. listopada susret medijskih djelatnika s područja nadbiskupije, koji se održao u Nadbiskupskom domu u Đakovu. Na temu “Crkva i mediji u današnjem društvu” govorio je prof. dr. Ivica Raguž s KBF-a u Đakovu, pozdravnu riječ uputio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a sudjelovao je i generalni vikar mr. Ivan Ćurić. Susret je moderirao kancelar doc. dr. Drago Tukara. Zahvaljujući medijskim djelatnicima na trudu i korektnosti koje ulažu u obavljanje svoga zanimanja, mons. Hranić istaknuo je smisao tog susreta – promišljanje o temama od zajedničkoga interesa te bolje razumijevanje i shvaćanje medijskih djelatnika i Crkve u redovitom životu i radu.
“Crkvi je stalo da iziđe u susret medijskim djelatnicima te bismo jednom godišnje na ovakvim prigodnim susretima promišljali o temama koje imaju trajnu vrijednost. Odnos Crkve i medija u današnjem društvu trajno je aktualna tema, rekao je mons. Hranić te iskazao interes za stanje i poteškoće na koje medijski djelatnici nailaze pri praćenju i promišljanju tema vezanih uz Katoličku Crkvu.
Prof. dr. Ivica Raguž u svom izlaganju kršćanstvo je definirao novinarskom, medijskom religijom par excellence jer donosi vijest, “radosnu vijest”, a to prenošenje vijesti jest ono što mora stalno ostati “novina”, aktualno, zanimljivo onima kojima se prenosi i predaje. Pojasnio je idolatrijska svojstva današnjih medija, posebice u Hrvatskoj, koja se mogu uočiti na temelju načina prenošenja vijesti, događanja i osoba. Idol po svojoj naravi teži autoidolatriji, stvarnost je koja želi biti gledana, lako se povodi za “potrebama” mase, rekao je predavač te nastavio: “…a današnji mediji vijesti i događaje žele donose na taj način da one ne budu ´protivne´ potrebama, tj. da se ljudi u tim potrebama mogu ogledati.” Naglašavajući “artefaktualnost” pod kojom mediji proizvode, oblikuju činjenice i njih prezentiraju kao aktualnost, pa nije aktualnost što je aktualno, nego što je takvim učinjeno, Raguž je kao idolatrijska svojstva naveo i: brzinu i kratkoću kao isključivi pristup koji guši misao, teži površnosti i banalizaciji, te spektakularnost pozitivnosti jer živimo u društvu pozitivnoga, poznatoga, vidljivoga, istoga, u društvu “lajkanja”, u kojemu se ne dopušta “dislajkanje”.
Kršćanska vjera može zapasti u idolatriju, no ona po svojoj strukturi jest i treba ostati ikonička, rekao je predavač. Dok je idol stvarnost koja želi biti gledana, ikona želi gledati, pa u tom smislu vjera ne smije biti artefaktualna već aktualna, tako da njezina aktualnost dolazi iz nje same. Vjera zahtjeva polaganost i dugotrajnost, nije spektakularna i pozitivna već je poput gorušičina zrna, neznatna, protivna uobičajenim gledanjima na stvarnost, jednom riječju – otajstvena: razotkriva skrivajući i skriva razotkrivajući. Medijski djelatnici trebaju biti svjesni ikoničke posebnosti kršćanske vjere u svijetu, a time i idolatrijske logike u svijetu medija, naglasio je prof. dr. Raguž i poručio: “U moru idola, šunda, žutila novinari su pozvani donositi na vjerodostojan način ono što je istinito u Crkvi i ne podleći ‘artefaktualnosti’ vođenoj interesima kapitala, tržišta, politike ili određenoga svjetonazora. U moru idolatrije spektakla novinar bi mogao ‘začiniti’ vijestima iz Crkve, iz kršćanstva, iz religiozne kulture ovaj svijet ikoničkom logikom, koja bi u medijima kritički pozivala sve ljude na promišljanje. Novinari će moći biti pravi novinari crkvenih tema, ako i sami budu ikoničke osobe, ljudi duha, bez obzira jesu li vjernici ili ne.”
Generalni vikar pitao je koliko se u društvenim medijima koriste informacije s mrežnih stranica crkvenih ustanova i institucija te Informativne katoličke agencije te uputio na korištenje materijala koji se tamo nalaze. Nastojao je apelirati na odabir sadržaja koji će se prenositi u medijima, predlažući otkrivanje bogatstva redovitog života Crkve i brojnih događanja na različitim razinama, koji mogu biti pozitivna vijest.
Tijekom diskusije medijski djelatnici nastojali su promišljati o tome kako se izdići iz senzacionalizma kada od senzacionalističkih vijesti žive, apelirali su da se poštuje i nastoji razumjeti medije, pojasnili način njihova rada, uredničku politiku o kojoj ovise kao i financijske probleme koji uzrokuju smanjenje broja novinara, a time i smanjenje obujma praćenja različitih događanja. Predložili su da Crkva ponekad sama preuzme inicijativu i reagira na situacije u društvu, uputili da se zamoli svećenike za otvoreniju suradnju te da ne odbijaju priliku život i rad Crkve predstaviti u medijima, a inicirali su i organizaciju duhovne obnove za medijske djelatnike.