Đakovo, (IKA/TU) – Tijekom svečanog misnog slavlja u nedjelju 6. listopada u prepunoj đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić podijelio je red đakonata sedmorici bogoslova. Za đakone Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređeni su Ivan Benaković (Županja 1), Dejan Čaplar (Beli Manastir), Dejan Henčić (Beli Manastir), Dario Hrga (Đakovo 1), Pavao Mikulčić (Podvinje – Bukovlje) te Davor Senjan (Jarmina), a za đakona Subotičke biskupije Dražen Dulić (Stari Žednik).
Na početku slavlja nadbiskup je uputio riječi pozdrava generalnom vikaru mons. Ivanu Ćuriću, članovima Prvostolnog kaptola, svećenicima koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, zajednici Bogoslovnog sjemeništa na čelu s rektorom mo Ivanom Andrićem i ostalim odgojiteljima, akademskoj zajednici Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i svim profesorima na čelu s dekanom dr. Perom Aračićem, roditeljima, obiteljima, župljanima i župnicima župa iz kojih dolaze ređenici te svim nazočnim vjernicima. Pozdrave je uputio braći salezijancima iz Belog Manastira i nazočnom provincijalu Hrvatske salezijanske provincije don Peji Orkiću, a poseban pozdrav uputio je ređenicima.
Homiliju je nadbiskup počeo osvrćući se na tekst iz Evanđelja u kojemu Isus postavlja jedno od temeljnih mjerila za svoje apostole – njegovi učenici trebaju imati čvrstu vjeru. Na njihovu molbu da im umnoži vjeru, Isus uzvraća: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi u more! I on bi vas poslušao.” “Budući da je gorušičino zrno u našim krajevima prilično rijetko i nemamo prave predodžbe o njemu, Isusov odgovor je mnogima od nas na prvi mah prilično nejasan. Čini se da uključuje dvije tvrdnje: Prvu da je vjera toliko jaka i moćna da ona može u potpunosti upravljati našim življenjem te da vjera čovjeku daje moć da čini čudesa, da više ne mora poštovati zakone prirode, da sve okrene naopačke. I druga tvrdnja koja se čini tu prisutnom je da smo i mi, Isusovi učenici, trajno razdirani malovjernošću i sumnjama u Boga te da se zato u svom nepovjerenju uvijek bojimo da će se dogoditi neko zlo”, istaknuo je nadbiskup.
Rekavši kako Isusova slika dopušta da se u razmišljanju ide i dalje od gorušičina zrna, jer treba poći ponajprije od toga da je svako, pa tako i zrno gorušice, premda maleno, ipak živo, nadbiskup je naglasio da tako i vjera – premda je malena, ipak živa. I ona, kao i zrno, u sebi nosi određeni dinamički naboj, i iz malenog zrna gorušice može ipak izrasti i golemo stablo.
“U Isusovoj slici gorušičina zrna možemo promatrati i našu vjeru te vas, dragi ređenici, vaš životni put i razvoj vjere koju ste primili od svojih roditelja te razvoj krsne milosti u vama od krštenja do danas, a od danas i dalje. Naša vjera raste i buja kao zrno gorušičino. Polako zahvaća i prožima našu osobu te obuhvaća sva područja našeg života. Zato vjera svakog vjernika može proći razvoj od malenog povjerenja u Boga sve do svjedočke i svetačke osobnosti”, rekao je nadbiskup ređenicima te se obratio i njihovim roditeljima, kazavši kako su oni svojim sinovima prenijeli iskru vjere, odnijeli ih na krštenje, a od malog gorušičinog zrna, te male iskre krsne vjere, u njima izrasta zrela, duboka vjera koja je odredila njihov životni put – izrasta čitavo stablo u čijoj sjeni i na čijim granama će Božju riječ, duhovnu snagu, utjehu i sakramente primati druge osobe. “I današnje ređenje je određeno gorušičino zrno. Za očekivati je da će milost prvoga stupnja svetoga reda, đakonata, biti izvor novog dinamizma vjere te da će dodatno osnažiti to mlado stablo i pridonijeti rastu njegove krošnje te snaženju njegova korijenja”, dodao je nadbiskup.
Obraćajući se ređenicima, nadbiskup je rekao kako će se njihov đakonski, a kasnije i svećenički život i služenje u pravilu sastojati od sitnica, ali da pred svakom, pa i najsitnijom obvezom i zadaćom, pred svakim prigodnim susretom i sitnicom koja čini život trebaju biti svjesni da mogu pasti u napast ne računati na Božju snagu koja se krije u sitnom “gorušičinom” zrnu. “Mjerilo koje Krist postavlja za nas, svoje nasljedovatelje i apostole je – primijetiti kako Bog i iz beznačajnih sitnica gradi i usmjerava naš i tuđe živote. Budite odgovorni u sitnicama i prema sitnicama”, poručio je nadbiskup ređenicima, podsjetivši ih ujedno na drugi dio evanđeoske parabole toga dana o služenju, također upućen apostolima: “Kad izvršite sve što Vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne. Učinismo što smo bili dužni učiniti'”. “Apostoli trebaju biti svjesni svoga položaja slugu, i ne smatrati svoje apostolstvo nečim čime bi se izdizali iznad drugih ljudi. Naprotiv, u vršenju svoga poslanja trebaju biti ponizni i smatrati se beskorisnim slugama, koji su samo izvršili svoju dužnost, koji ništa ne čine iz koristoljublja, nego sve iz osjećaja dužnosti i odgovornosti oplemenjenih dubokom osobnom vjerničkom ljubavlju prema Bogu, od kojega nam je darovano sve što imamo i što jesmo”, zaključio je nadbiskup.
Svečanosti su nazočili brojni vjernici, redovnice, ministranti, rodbina, prijatelji i župljani ređenika, koji su na kraju misnog slavlja srdačnim pljeskom izrazili svoju radost i podršku, a ljepoti svečanosti pridonio je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo Ivana Andrića i uz orguljašku pratnju mo Vinka Sitarića.