Rijeka, (IKA) – U posjet riječkoj salezijanskoj župi Marije pomoćnice u nedjelju 29. rujna, nakon 33 godine boravka u Ruandi, stigao je misionar don Danko Litrić. U toj je župi misionar svojevremeno boravio u novicijatu. “Puna crkva je znak da ljubite Boga, znak da se s Bogom želite sjediniti u molitvi i čuti Njegovu riječ”, rekao je don Danko okupljenim vjernicima koji su unatoč kiši ispunili tu riječku crkvu do posljednjega mjesta.
Govoreći o svom iskustvu boravka u Ruandi istaknuo je kako se mnogo toga promijenilo na bolje zahvaljujući misionarima. “Nije bilo lako propovijedati evanđelje. Bolest, rat i političke okolnosti bile su ono na što sam se pripremio. Nisam išao na izlet, ali možda sam se puno više bojao nego kako je doista bilo”, rekao je Litrić, spomenuvši i situacije kada mu se prijetilo smrću. Do dolaska misionara taj afrički kraj nije imao nikakvih dodira s bijelcima. Misionari su zatekli ljude u prirodi, bez civilizirane odjeće, bez škola i bolnica, ističe Litrić, dodajući kako je on svojim dolaskom zatekao bolje stanje. “Crkva je već bila organizirana s domaćim biskupom i svećenikom jer su salezijanci ondje došli godine 1954., ali u misiji u Kigaliju kada sam stigao godine 1981. nisu imali nijednu bolnicu, ni dispanzer, kao ni školu. Svi su hodali bez zapadnjačke odjeće i u crkvi su svi bili bosi, a djevojke nisu nosile hlače. Danas je situacija drukčija i sada su kao svi obuveni što i zakon propisuje”, rekao je misionar, dodajući da je sada organiziran sav pastoralni i karitativni rad kao i škole. Riječ je o velikom pastoralnom radu evangelizacije koji obuhvaća i socijalni rad. Salezijanci su se specijalizirali za rad u školama sa siromašnom djecom i osnivači su zanatskih škola koje rade zahvaljujući donacijama. “Država nas ne financira. Mi organiziramo škole, a što se tiče pomoćnog materijala, hrane za učenike i profesore koji moraju dobiti i plaću za svoj rad, ovisni smo o pomoći izvana”, rekao je Litrić.
Osvrćući se na godine nakon rata, istaknuo je kako je najgore bilo 1995. kada se u Ruandi pucalo na svakom koraku, ubijalo se radi osveta, a na bijelce se nije blagonaklono gledalo. Mnogi su govorili da su Crkva i misionari izazvali tu situaciju. Bila je to politika podmetanja i tih godina dogodila su se i ubojstva svećenika i misionara, rekao je hrvatski misionar, dodajući kako je trenutačna situacija mirna i nema opasnosti kakve su nekada bile.
Osvrnuvši se na nedjeljno Evanđelje o bogatašu i siromahu Lazaru, usporedio je taj odnos s onim koji Europa ima prema Africi. “Bogataš ne vidi tog Lazara i neće i nema interesa pomoći. Europa snosi odgovornost za situaciju u Africi, a ne želi je prihvatiti. O siromasima i potrebitima jedino brinu nevladine organizacije i misionari”, istaknuo je Litrić i dodao da bez pomoći koja im se šalje ne bi mogli pomagati potrebitima.
Misionara u Ruandi je sve manje, no vjera je i dalje živa, istaknuo je, dodajući kako su plod vjere novi svećenici i redovnice koji su u djetinjstvu bili ministranti ili su se o njima brinuli misionari i volonteri u misijama. Doživljaj slavljenja mise nešto je drugačiji nego u Europi s puno pjesme, plesa i sudjelovanja. Oni su spontani i svi žele sudjelovati. Imamo jako mnogo ministranata, zborova, plesnih skupina. To je za njih doživljaj jer je u misiji sve – i molitva, slušanje riječi Božje i ples i uobičajeno je da se u slavljenju koriste tradicionalni afrički instrumenti.
Na kraju mise na osobit način zahvalio je svim vjernicima na ljubavi i dobroti te pomoći koju šalju u Ruandu i druge misije, a budućim volonterima poručio da u misije ne smiju ići kao avanturisti, nego kao ljudi koji žele iskusiti tamošnji život i pomoći siromašnima. “Volonter mora biti čovjek vjere i dati dobar primjer kršćanima”, poručio je u Rijeci don Danko Litrić.