Zagreb, (IKA) – Redovnički dani, koji su 20. i 21. rujna u organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) održani u franjevačkom samostanu u Dubravi završili su okruglim stolom na kojem su sudjelovali svi predavači. Moderatorica je bila dr. sc. Tanja Baran.
O mističnom iskustvu vjere, tj. što je potrebno za mistično sjedinjenje s Kristom, govorio dr. sc. o. Vinko Mamić, OCD. Podsjetio je na svetu Malu Tereziju koja je isticala kako je mistično sjedinjenje s Kristom put na koji su svi pozvani i koji se događa tako da se vjerno na iskren i dosljedan način živi svoje zvanje, da se služi onim sredstvima koje Crkva nudi, sjedinjen s voljom Božjom. Nastavljajući se na predavanje o izazovu monaške duhovnosti, dr. sc. s. Ozana Krajačić, FDC naglasila je pojam “duhovnost pustinje”. Odgovarajući na pitanje ‘postoji li mistika danas u posvećenom životu’, s. Ozana je rekla da je to osluškivanje težnje za Bogom, traženje bitnoga, slušanje Božjega glasa u tišini.
Odgovarajući na pitanje o krizi redovništva, dr. sc. s. Valerija Kovač je rekla se ono mora promatrati u kontekstu krize vjere, pa i Crkve uopće. Stoga je mišljenja da bi tu ‘krizu’ možda mogla riješiti duhovna obnova. Na to i Koncil stavlja naglasak i ističe promjenu sebe na duhovnoj razini. To je jedino pravo usmjerenje gdje bi se duhovno poboljšanje odrazilo na svjedočku dimenziju, rekla je s. Valerija. Govoreći o zajedništvu redovničkih zajednica, istaknula je da u tome primjer može biti prva kršćanska zajednica.
Govoreći o mistici fr. Srećko Koralija, OP je istaknuo potrebu znati promatrati neznatnog Krista. Ta skrovitost Krista i njegove osobe može pomoći da ne stavljamo naglasak na senzaciju, nego da pokušavamo napraviti senzaciju od svog kršćanskog života, da onda tu senzacionalnost drugi primijete, ne radi senzacionalnosti, već radi originalnosti kršćanskog života, rekao je, te krizu zvanja povezao s krizom obitelji.
U zaključnom obraćanju u ime Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica fr. Anto Gavrić, OP istaknuo je da četiri dimenzije koje se pokušalo dotaknuti tijekom održavanja Redovničkih dana ostaju neiscrpne.
Redovnički dani u Zagrebu završili su zajedničkom molitvom Večernje.