Zagreb, (IKA) – Tijekom prvoga dana XXIX. Redovničkih dana, u franjevačkoj crkvi u Dubravi u petak, 20. rujna predvodio je pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić u koncelebraciji s provincijalima.
Na početku slavlja, prenio je pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Prisutne je posebno upozorio na blagdan Svetih korejskih mučenika kao jedinstvenu pojavu u Crkvi, gdje su vjernici laici, došavši u dodir s kršćanstvom prenijeli ga u Koreju, a kasnije svojim životom svjedočili ono što su drugima govorili. Sveci, mučenici dar su Božje blizine i Božje snage među ljudima, i Božjeg života u Crkvi. I zato smo svi mi pozvani na svetost, da budemo sveti kao što je Onaj koji nas je pozvao svet, rekao je biskup Pozaić.
U prigodnoj homiliji biskup se osvrnuo na misna čitanja.
Čuli smo kako Pavao poziva Tomiteja, svoga učenika i nasljednika u biskupskoj službi, da bude vjeran, da se čuva opakosti lažnih učitelja: oholost, zavist, nadmudrivanje, pohlepa za materijalnim probicima. Nasuprot tome, savjetuje mu put kreposti kao siguran put svetosti, a što je svjetlo dara vjere koju je primio i u kojoj živi, rekao je, te nastavio „materijalna dobra, osobne sposobnosti i vještine mogu voditi osobu putem posvećenja u Božju blizinu, ili putem izopačenja u odbačenost od Boga. Važan je odgovor na pitanje: Jesam li spreman staviti se potpuno u službu Bogu i podupirati stvar Evanđelja svim svojim osobnim dobrima, darovima?”. Nadalje je podsjetio, kako su u krug pozvanih i odabranih, i u naročitu blizinu privučenih – ‘niste vi odabrali mene nego ja vas’ (Iv 15,16) – ušla Dvanaestorica.
Privučeni Isusom, ostavili su sve i pošli za Njim (Mt 19,28) – ne sluteći kamo ih to vodi. Doživjeli su blisko i snažno iskustvo Boga, ušli su u duboko doživljavanje i poznavanje Boga i njegove volje, i bili su kadri odreći se samih sebe (Mt 16,24), poći za Isusom, i staviti Njemu na raspolaganje svoja dobra, svoje darove i svoje sposobnosti, uvjereni da će ih Isus upotrijebiti najbolje, ne uvjetujući ni mjesto, ni vrijeme, ni način. No, ostaje trajno životno važno pitanje: „tražim li sebe ili Isusa? Mogu li reći s Pavlom: ‘Živim ali ne više ja, nego živi u meni Krist’ (Gal 2,20)”.
Istina, u palom svijetu grijeha umjesto čežnje uspinjanja putem svetosti služenja drugome, privlačnije je zaputiti se skliskom stazom želje biti netko i nešto, priželjkivati prvo mjesto. I, biti služen, premda je jasna i zvonka Isusova poruka: ‘Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za otkupninu za mnoge’ (Mt 20,28). Napast ostaje: želja biti viši, ugledniji, rekao je biskup Pozaić, te podsjetio, kako je za audijencije s novoimenovanim i novozaređenim biskupima 19. rujna papa Franjo ponovno upozorio na ambicije, karijerizam – što naziva rakom.
Naša je povlastica, kao djece Božje i Isusovih učenika, posebno pozvanih, služiti kao što je Isus služio: ponizno, samozatajno, velikodušno, radosno s ljubavlju. Koliko će to biti veliki uspjeh u našim očima, u očima drugih, u očima svijeta – nije od bitnog značenja. Geslo je majke Terezije: ‘Bog me nije pozvao da budem uspješna. On me pozvao da budem vjerna’. Potrebna je molitva i čeznuće za višim darima (1Kor 12,31-13.1-12). Najizvrsniji dar, put velikodušne ljubavi bez pridržaja, dohvaća vrhunac svega: ‘A sada ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.’ (1Kor 13,13). Za tim se isplati čeznuti. Za to se isplati moliti, rekao je na kraju biskup Pozaić.
Nakon popričesne molitve, riječ zahvale predvoditelj euharistijskog slavlja uputio je predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica o. Vinko Mamić, OCD. Posebno je izrekao zahvalu biskupu Pozaiću za sve što čini kao predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za nauk vjere.