Murine, (IKA) – Blagdan Gospe Žalosne svečanom biskupskom misom proslavljen u jedinom istarskom svetištu Gospe Žalosne – u Murinama nedaleko Umaga u Umaško-oprtaljskom dekanatu. Misno slavlje 15. rujna predslavio je biskup u miru Ivan Milovan, a suslavili su generalni vikar mons. Vilim Grbac, umaški župnik i predsjednik dijecezanskog vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu preč. Rudi Koraca, rektor svetišta preč. dr. Josip Grbac te desetak svećenika dekanata.
Biskup je u prigodnoj homiliji, govoreći o Majci Božjoj napose istaknuo tri uloge, tri perspektive kroz koje je ona pratila Isusa kroz život, a tako prati kroz život i sve nas. Kao Mala Gospa bliska nam je u svim onim malim jednostavnim stvarima svakodnevnog života. Kao Velika Gospa, kako je najčešće prikazivana u sakralnoj umjetnosti, predstavlja ono što se mi svi nadamo postići, kao takva slika je budućega savršenstva Kristove Crkve, ona je putokaz nade i utjehe Božjem narodu. Blagdan Gospe Žalosne stavlja nam pred oči Mariju koja trpi, koju nije mimoišla ni ta strana zemaljskog života. Upravo poput Abrahama, i Marija se nadala protiv svake nade, bila je žena koja vjeruje, koja ustraje u vjeri, koja ima čvrsto povjerenje u Boga, usidrena je u Bogu svim srcem, svom dušom svom vjerom unatoč teškoćama i problemima. Marija iz ovog zemaljskog života najbliža je nama, Marija u nebeskoj slavi naša je nada, i Marija kao Žalosna Gospa koja nam je posebno bliska u problemima, sve je to objedinjeno u krunici kroz radosna, žalosna i slavna otajstva koja su srž Isusova evanđelja.
Majku Božju gledamo kao uzor vjernicu, i Bog nam je stavlja kao uzor gubljenja života poradi Boga, žrtvujući se za druge, naglasio je propovjednik.
Biskup Milovan govorio je u nastavku o posebnoj pobožnosti našeg skorog blaženika Miroslava Bulešića prema Majci Božjoj, a napose je istaknuo niz neobičnih podudarnosti u njegovu životu sa blagdanom Gospe Fatimske: on se za svog boravka u Rimu susretao sa Fatimskom porukom i bila mu je zanimljiva koincidencija, kako navodi u svome duhovnom dnevniku, da je Marijino ukazanje u Fatimi bilo 13. svibnja 1917. a on je rođen 13. svibnja 1920. Mi danas vidimo još jednu koincidenciju u životu sluge Božjeg Miroslava Bulešića, nakon mnoštva odbijenih molbi njegove majke da se njegovi posmrtni ostatci prenesu iz Lanišća u Svetvinčenat Udba je to napokon odobrila, i odredila datum prijenosa, u najstrožoj tajnosti, upravo na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja 1958. Bulešić je bio na osobit način marijanski čovjek, 8. prosinca 1942. bio je uz papu Pija XII. u Bazilici Svetog Petra, kad je papa upravo po preporuci Gospe Fatimske posvetio svijet Prečistom Srcu Marijinom; on je kasnije to posvećivanje ponavljao, a potom kao župnik na poseban je način u župama koje su mu bile povjerene poticao marijanske pobožnosti, krunicu i pobožnost Srcu Marijinu; krunicu su mu pronašli u džepu i nakon pogibije. Biskup je u nastavku još spomenuo svjedočanstvo pok. nadbiskupa Pavlišića o tome kako mu je Miro govorio o crvenom mučeništvu, kroz prolivenu krv, te o bijelom mučeništvu, življenjem po savjesti i davanjem sebe u svakodnevnom životu za druge i za Boga, zaključio je propovjednik.
Misno slavlje pjevanjem su uzveličali članovi zbora Svetišta, a pojedine pjesme izveli su članovi novoosnovane umaške Vokalne skupine Istravaganti. Po završetku misnog slavlja riječi zahvale predslavitelju, koncelebrantima i svima koji su na duhovnom i materijalnom planu doprinijeli održavanju svečanosti zahvalio je domaćin, rektor svetišta dr. Grbac.
Nakon misnog slavlja, za svih nekoliko stotina okupljenih vjernika bila je pripravljena večera, a u nastavku su Istravaganti održali i kraći zabavno glazbeni program.